Kad se situacija za benzince i dizelaše već činila bezizlaznom, u zadnjoj je minuti Njemačka odigrala adut koji je automobilima s konvencionalnim pogonom pružio slamku spasa. I automobilskoj industriji i s njom povezanim granama, da se ne zavaravamo. Upravo je zato Njemačka i uložila veto na potpunu zabranu benzinaca i dizelaša, jer njezino gospodarstvo uvelike počiva na autoindustriji. Njemačka je, naime, u ožujku zaustavila među državama članicama EU već dogovorenu zabranu prodaje automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem, koja je bila određena za 2035. Uz Njemačku je stala Italija, također država sa snažnom automobilskom industrijom, i te dvije države traže čvrsta jamstva Europske unije da se prodaja novih automobila s ICE motorom može nastaviti i nakon 2035. godine ako ih pokreću CO2 neutralna goriva. U tim su im se zahtjevima pridružile i Češka i Poljska. Razdor među zemljama članicama oko ovog pitanja ne čudi zna li se da nije u svima njima podjednako razvijena autoindustrija: dok je u nekima od njih ona, s povezanim granama, noseći stup gospodarstva, druge ju gotovo pa nemaju te im je lakše donijeti odluku s ozbiljnim posljedicama po autoindustriju.
Kako bilo, sporni zakon je modificiran, budućnost (barem ona skora) neće biti potpuno električna, u igri i nakon 2035. godine ostaju i vozila pogonjena benzinskim i dizelskim motorima, ali budu li koristila e-goriva. No, što su to e-goriva, kako se dobivaju i koliko stoje? E-goriva već sada postoje, ali ne proizvode se u velikim količinama. To su sintetička goriva koja ne sadrže naftne derivate. Vodeći automobili WRC svjetskog prvenstva u reliju od 2022. na njih voze, za tri godine će tim smjerom krenuti i Formula 1. Porsche je 2021. godine, u suradnji s tvrtkama Bosch i Siemens, u Čileu krenuo u pilot-proizvodnju e-goriva. Prva svjetska komercijalna tvornica e-goriva pokrenuta je godinu kasnije, a trebala bi proizvoditi 550 milijuna litara e-goriva godišnje. U Porscheu vjeruju da je potencijal e-goriva ogroman jer je u svijetu više od 1,3 milijardi ICE vozila, koja uz e-goriva mogu postati CO2 neutralna.
E-goriva zapravo su sintetička goriva, a ona su već desetljećima poznata. No, kod e-goriva o kojima danas govorimo nov je princip izjednačavanja ugljičnog dioksida koji se koristi pri proizvodnji goriva i onoga koji se ispušta u vožnji uporabom tog goriva. CO2 bilanca tada bi bila ravna nuli, odnosno količina CO2 u atmosferi više ne bi rasla. I zato su e-goriva CO2 neutralna, njihovom bi se uporabom mogle smanjiti CO2 emisije svjetskog voznog parka. Ona su put ka smanjenju globalnih CO2 emisija, a da se svaki automobil ne zamijeni onim s elektromotorom. Ovaj sveti gral ljubitelja benzinaca i dizelaša mogao bi odgoditi globalnu zabranu vozila koja pokreću motori s unutarnjim izgaranjem.
Mnogi e-goriva miješaju s biogorivima, ali to ipak nije ista vrsta goriva. E-goriva, poput e-metana, e-kerozina i e-metanola, sva su goriva u plinovitom ili tekućem obliku koja se proizvode iz obnovljive (primjerice, solarne ili vjetroelektrane) ili dekarbonizirane električne energije. Ova sirovina razlikuje ih od biogoriva koja se prvenstveno proizvode iz biomase. Dok sama sintetička goriva nisu novost, ovakva tehnologija njihove proizvodnje to svakako jest. Konkretno, britanska tvrtka Zero Petroleum koja trenutačno, uz Porsche, proizvodi e-goriva u tom procesu koristi obnovljivu električnu energiju iz solarnih panela i vjetroelektrana. Njome pokreće elektrolizu, izdvaja vodik iz vode i povlači ugljik iz atmosfere. Tako se iz ta dva elementa benzin, dizel ili prirodni plin proizvode uz upotrebu već postojećeg stakleničkog plina. Porscheovo sintetičko gorivo (eFuel) također nastaje razdvajanjem vode na kisik i zeleni vodik, zatim kombiniranjem CO2 sa zelenim vodikom kako bi se proizveo sintetski metanol, koji se zatim pretvara u e-gorivo, koje se može koristiti u motorima s normalnim izgaranjem.
Dakle, e-goriva nastaju u industrijskim pogonima, a u njihovoj se proizvodnji ugljični dioksid ili ugljični monoksid iz našeg okoliša kombiniraju s vodikom, kako bi se dobilo gorivo. E-goriva mogu se koristiti u vozilima s benzinskim i dizelskim motorima, bez potrebe za skupim modifikacijama. Nema potrebe za potpunim prelaskom na električnu energiju, za skupim i teškim baterijama. E-goriva mogu se – osim u današnjim motorima raznih vozila – koristiti i u sustavima grijanja i tako omogućiti održivo korištenje postojeće infrastrukture u sektorima transporta i grijanja. Ona za sobom ne povlače ni probleme s odlaganjem i recikliranjem. Naizgled, e-goriva su idealno rješenje. U čemu je onda problem? Kao i sa svim novim tehnologijama, problem je cijena. Proizvodnja e-goriva trenutačno je skupa, proizvode se u malim količinama pa, tim slijedom, i svaka litra e-goriva stoji poput "suhog zlata". Koliko to konkretno košta? Porsche je postavio početnu cijenu na 10 eura po litri, ali očekuje se da će masivnija proizvodnja i daljnji razvoj tehnologije cijenu e-goriva do 2026. spustiti na 1,5 eura po litri.
Drugi je problem tzv. siva zona. Naime, čak i da se povećanjem proizvodnje e-goriva snizi njegova cijena po litri, ono će i dalje biti skuplje od klasičnog goriva pa je jasno da će mnogi vozači pribjegavati točenju "prljavog" goriva umjesto "čistoga". Automobili, naime, mogu voziti i s jednim i s drugim, a svojstva su im toliko slična da će biti teško utvrditi koje je gorivo trenutačno u vozilu. Na to je nedavno ukazalo i Međunarodno vijeće za čisti transport, koje također muči (ne)mogućnost utvrđivanja vozi li pojedini automobil na fosilno ili e-gorivo. Treći nedostatak je taj što automobil pokretan e-gorivom potroši oko pet puta više obnovljive električne energije nego baterijski električni automobil.
Ipak, karta je odigrana, i taj je korak napravljen. Tabori su se malo presložili pa su neki proizvođači automobilskih sklopova (Bosch, ZF, Mahle), kao i sami proizvođači automobila te naftne i plinske tvrtke (ExxonMobil, Repsol) odlučili investirati i u proizvodnju e-goriva. Uz spomenuti Porsche, novac je (konkretno, 12,5 milijuna dolara) u proizvodnju e-goriva uložio i BMW. No, taj je bavarski proizvođač – poput svih ostalih – proteklih godina puno uložio i u razvoj i proizvodnju baterijskih električnih automobila. To je i razumljivo jer e-goriva u igru su kao važniji igrači uskočili tek u ožujku. Do njemačkog veta na konačno stupanje na snagu zakona koji je trebao od 2035. u Europi zabraniti sve nove automobile s benzinskim i dizelskim motorima, proizvođačima automobila nije preostajalo ništa drugo nego da se potpuno okrenu električnoj energiji.
