Dvjesto i šezdeset zagrebačkih obitelji lani je cijelu sezonu uživalo u ekološki uzgojenom povrću, ubranom večer prije u njihovu vrtu, ali u kojem oni sami nisu ni kopali ni orali. Samo bi aplikacijom pratili kako paprika, paradajz, cikla... napreduju, a vikendom i skoknuli na svoj gruntek pokupiti što je dozrelo. Često usput i pustiti djecu da se malo nauživaju u prirodi, a možda i baciti roštilj u piknik zoni.
U svježem povrću koje nije vidjelo pesticida, herbicida ove će sezone uživati između 800 i 900 obitelji, i to ne samo Zagrepčana nego i Riječana te Opatijaca, a dogodine bi brojka virtualnih vrtlara trebala narasti na oko 1500. Potom, bude li se dvije godine star projekt Tina Prosenika "Gruntek" širio planiranom brzinom, na red dolaze čak i Bečani.
Vrtlari bez motike
Sve to se može, uvjetno rečeno, zahvaliti koroni zbog koje je Prosenik svoju uspješnu turističku tvrtku Yachtmaster Group stavio, kako kaže, u hibernaciju, a digitalna i marketinška znanja svoga tima upregnuo u novu, inovativnu priču. Zasad se Gruntek, na kojem se ovih dana zemlja uveliko priprema za sadnju, prostire na dvadesetak hektara nedaleko od Čazme.
U svakom će pojedinačnom vrtu veličine 50 četvornih metara i na osam gredica niknuti ono što virtualni vlasnik izabere među 15 ponuđenih kultura. Lani se na svakoj parceli od svibnja do kraja listopada ubralo oko 200 kilograma povrća, a ove godine sadi se i zajednički vrt za vrtlare bez motike koji žele dostavu svog organskog povrća na kućni prag. Za većinu koja preferira dostavu mjesečna je cijena 319, a za one koji žele i uživati u vrtu, dolaziti u berbu i na piknik, 419 kuna. Uza sve pohvale za ideju, nekima je to, kako se može vidjeti na Gruntekovoj Facebook stranici, malo skupo.
– Da se povrće takve kvalitete i u toj količini nađe na policama u maloprodaji stajalo bi točno dvostruko više nego na Grunteku. To su okusi kakvi su već pomalo zaboravljeni, našu rajčicu prije jela ne mora se ni oprati, korisnici govore da se svega toga sjećaju još samo iz bakinih vrtova – kaže Tino Prosenik, koji se u ekološku poljoprivredu zaljubio tijekom studija.
– Zgrozilo me tada što se sve u konvencionalnoj poljoprivredi koristi samo ne bi li urod bio što bolji, ne vodeći računa o zagađenju. Ekološka poljoprivreda jest riskantna i zahtjevna i kod nas gotovo da je i nema. Poticaji su sramotno mali, a mi, recimo, još uvijek ne znamo ni koliko ćemo dobiti za prošlu godinu, a ni kada. Zar to nije nevjerojatno, sadite u proljeće 2021., a poticajima se nadate u jesen 2022. godine?! – ističe T. Prosenik.
Na Grunteku, priznaju, još su daleko od povrata investicije. Zemlju su uzeli u zakup na deset godina, u prvoj su godini uložili 440.000 eura. U projekt su ušli privatnim novcem i sa 130.000 eura kredita, a prihodi su te prve godine dosegnuli 80.000 eura.
– Da, radimo s minusom, ali vjerujemo u ekološku poljoprivredu, to je budućnost. Smatramo da bi dogodine, kad je planirano i širenje u Austriju, mogli postati profitabilni – kaže Prosenik.
Kapacitet inovativnog grunta kod Čazme je maksimalno dvije tisuće vrtova, a na najvišim zelenim standardima insistira se koliko god oni bili skupi. Povrće tako ni u jednoj fazi ne dolazi čak ni u dodir s plastikom. Bere se i isporučuje u ekološkoj, povratnoj ambalaži, a umjesto klasične plastične folije za prekrivanje gredica koristi se razgradiva folija od krumpirova škroba, koja ujedno prihranjuje zemlju.
Osim o smanjenju otpada, na Grunteku jako brinu da ni jedan kilogram povrća ne završi u smeću. Korisnicima su omogućili, ako nisu kod kuće ili im za taj tjedan ne treba, da svoju tjednu isporuku povrća aplikacijom preusmjere rodbini, prijateljima ili doniraju dječjim domovima.
Hrana se ne baca
– Stalo nam je da svaka kašeta završi kod onog kome je potrebna. Velike količine hrane danas se, nažalost, bacaju i vjerujemo kako bi, da je kojim slučajem 30 tona povrća koje smo lani proizveli na Grunteku išlo u maloprodaju, od toga deset tona završilo u smeću. A kod nas se nije bacio ni kilogram – kaže T. Prosenik.
Sve se na Grunteku lani odradilo uz pomoć osmero radnike iz Indije, a ove godine u vrtovima će raditi 12 Nepalaca. Plaća im je 5000 kuna, a plaćeni su im i smještaj, prijevoz te režije. Domaće ljude za rad u modernim vrtovima, čiji vlasnici svoje povrće uzgajaju samo preko aplikacije, drugu godinu zaredom ne uspijevaju naći.
