Genevieve Bell

Kako sam zahvalila robotu Alexi, virtualnom asistentu

Genevieve Bell
Foto: Intel
03.12.2015.
u 18:52

Posao futuristice Genevieve Bell jest promišljati isprepletenost tehnologije i ljudske kulture, običaja, navika; kako koegzistiraju i na koji način međusobno utječu na razvoj društva

Kulturna antropologinja puno radno vrijeme, a futuristica honorarno. Tako sebe opisuje Genevieve Bell, doktorica znanosti kulturne antropologije i feministica koja, na iznenađenje onih što za nju još nisu čuli – 17 godina radi u američkoj korporaciji Intel – najpoznatijoj po proizvodnji mikroprocesora. Posao ove osebujne Australke jest promišljati isprepletenost tehnologije i ljudske kulture, običaja, navika; kako koegzistiraju i na koji način međusobno utječu na razvoj. Notorna je činjenica da se tehnologija razvija neusporedivo brže nego čovjekova priroda, a globalna legislativa, iako bi trebala ići u korak s vremenom, to ne čini. Robotika je sve prisutnija u suvremenom životu zapadnog čovjeka zbog čega je jako zanimljivo čuti kako velike korporacije promišljaju o razvoju tehnologije u idućih 10 godina i kako će ona utjecati na svakidašnji život ljudi.

Genevieve Bell na okruglome stolu koji se na temu robotike održao u Ljubljani u četvrtak pitala je zna li tko u kojoj su industriji roboti danas najrasprostranjeniji. Na prvu, većina je pomislila – autoindustrija, međutim nije tako. Riječ je o usisivačima i ima ih oko 10 milijuna.

Nevjerojatna Alexa

Genevieve Bell testirala je Alexu, Amazonovu virtualnu asistenticu koja reagira na govor, sadrži niz različitih informacija i, ako je sustav doma računalno povezan, na zahtjev ispunjava jednostavne zadatke: pali svjetlo, regulira temperaturu grijanja, namjestit će budilicu ili upaliti pećnicu, ali i pružiti osnovne informacije s Wikipedije. Možda je i najbitnija kvaliteta ove virtualne asistentice što ona uvijek pažljivo sluša.

– Prvi put kad je izvršila ono što sam od nje zatražila, rekla sam: "Hvala, Alexa" i zaprepastila se. Kome ja to zahvaljujem, pitala sam se – kaže Genevieve Bell. Ovaj eksperiment suživota s Alexom provela je paralelno s kolegom koji nije samac poput nje, nego živi sa suprugom i dvoje male djece. U njihovu domu bilo je posve drugačije: djeca su cijeli dan trčala po stanu i iz različitih prostorija izvikivala "Alexa!", čekajući njezinu reakciju.

Majka Genevieve Bell bila je u posjetu, a kako je riječ o Australki tvrda naglaska, bio je dovoljan jedan dan da virtualna asistentica više ne prepozna 'meki' naglasak svoje gazdarice.

– Majka mi je rekla da joj moram nabaviti Alexu – kaže Bell.

No, osim zabave koju nudi tehnologija, Bell postavlja pitanje etike. Objasnila je to na sasvim izvjesnom primjeru poluautonomnih automobila (semi- autonomous vehicle) koje već sad proizvodi Tesla. Riječ je o vozilima koja uključuju high-tech značajke poput prilagodljive kontrole vožnje, elektroničkih kočnica, sposobnosti detekcije objekata u prostoru.

– Ako zamislimo budućnost u kojoj će sva vozila biti autonomna, dakle neće postojati klasični vozači kakve znamo danas, kakva će procedura vladati u slučaju prometne nezgode? Ako na takvo vozilo naleti, primjerice, klokan, tko će biti odgovoran za nezgodu? Tko će u slučaju sudara više takvih vozila imati prednost da bude spašen ako to situacija naloži? Trudnica ili dijete, starija osoba u vozilu jer ima više iskustva i znanja od ostalih ili pak multimilijarder? To su pitanja koja si mi moramo danas postaviti jer je potrebno algoritme ugraditi prije nego što ova visoka tehnologija postane glavna struja – kaže Genevieve Bell.

A što s privatnosti?

Ono što je bitno znati jest da će svijet u idućih 10-ak godina biti mjesto u kojem će se prikupiti zilijuni informacija i te će informacije morati negdje biti smještene. Tko će se o tome brinuti i kako će se one koristiti, što će biti s pravom na privatnost i željom institucija da kontroliraju što je više moguće, temeljna su pitanja o kojima čovječanstvo mora razmišljati sada.

– Podatak o kojem se ne razmišlja, ali već je itekako bitan: hoće li pojedine države, poput recimo Australije, čuvati informacije o svima koji uđu u zemlju? Jer, objektivno, jedno su australski državljani, a nešto drugo turisti. Kako će se uopće utvrditi tko je tko prema prikupljenim podacima? Sve su to užasno važna pitanja na koja moramo dati odgovor vodeći se maksimom da tehnologija mora služiti čovjeku i utjecati na to da budemo bolji – kaže Bell. Ne manje bitno pitanje jest i ono koje se odnosi na zaposlenost. Već se sada mnogi brinu da će osnaživanje robotike ugroziti čovjeka, i to egzistencijalno. Već se sada razmišlja o tome kako napraviti algoritam po kojemu će računala moći zamijeniti ljude na najrazličitijim vrstama poslova, i to ne nužno jednostavnima, nego čak i pravničkima.

– Da, i to je jedna od mogućnosti. No ljudska si vrsta to teško može priznati jer volimo vjerovati da smo nezamjenjivi. Ipak sam optimist i vjerujem da će budućnost donijeti dobro – kaže Bell.

>> Raymond Kurzweil: Jednog dana zdravima će nas držati minijaturni kompjutori

>> 'Za 30 godina učit ćemo strane jezike gutajući pilule'

Komentara 2

MH
mrtav-hladan
19:28 03.12.2015.

Čekam strpljivo sedam dana kazne da vam napisem po tisućiti put sto mislim o vama i svima onima koji rade u večernjem listu isto se odnosi i na 24sata nema razlike ista pašta Za one koji prepisuju tuda misljenja komentaretare članke itd da ne nabrajam dalje ružno bi bilo reći ili napisati da su novinari nego to su obična piskarala dno dna .Posebno se to odnosi na administratora koji mislm da se potpisuje palcem prstom Najobičnije smeće neznam samo tko kupuje to Sra..nje od štampe i tko ih financira Tu ološ pod hitno poslat na burzu rada

IM
Immanuell
09:42 04.12.2015.

Robotika će sigurno ugroziti čovjeka, kibernetizacija izbacuje lako pogrešivog čovjeka hladnim, vječno aktivnim i neumornim sustavima koji rade, odlučuju, pronalaze rješenja i poboljšavaju život svojih vlasnika do nevjerojatnih razmjera. Nasuprot tome gasit će se klasične burze rada, pojam "imati posao" izgubit će značenje, a "raditi za plaću" izgubiti smisao. Bilo bi posve drukčije da su ti sustavi konstruirani da pomognu cijelom čovječanstvu da bolje živi. Novčana razmjena više ne bi postojala, a roba bi se nabavljala prema dnevnim kvotama za svu vrstu roba na svijetu fizičkim preuzimanjem na predviđenom mjestu. Ljudska aktivnost bi se opet svela na druženja, izlaske, socijalne razlike bi nestale, obitelj i djeca opet bi postali okosnica društva. To je idealan scenarij. A sad realan i surov scenarij: robotizaciju provode zemlje koje imaju novca i visok životni standard. Temelj svake vrijednosti na svijetu danas je privatno vlasništvo i gomilanje novca. U budućnosti roboti mogu preuzeti onaj dio planete koji mu čovječanstvo dozvoli, a to je po svemu sudeći Daleki Istok Azije i Zapad (EU, SAD, Australija). Kapitalizam je temeljno ucrtan u gene ljudi koji nastavaju ta područje i oni nikad neće biti spremni na bezuvjetan rad za opće dobro svih, nego samo za sebe. Ukratko, pojedinci u tim zemljama koji imaju novac prigrabit će kao i danas sve, a ostale u svojim zemljama ostaviti bez ikakvog prihoda. Nastat će kritična masa nesretnika i sirotinje koji će iz petnih žila upirati da sruše s trona bogate i otmu im bogatstvo, ali ne da bi poučeni lošim primjerom prethodnika iskoristili silan novac za opće dobro, nego da postanu isti onakvi moguli kakve su se upirali srušiti s trona. I krug pakla je time zatvoren. Robotizacija da, ali uz strogi nadzor, jer pored globalnih sukoba koje može proizvesti zbog neimaštine mase društveno nepotrebnih, može lako generirati umjetnom inteligencijom i rađanjem novog posve samosvjesnog bića koje ne mora biti fizički uoblikovano, već može postojati unutar sustava u momentu kad zbog golemog broja informacija počne samo zaključivati i razvije svijest o samome sebi. Oba niza događaja su za čovječanstvo katastrofalna, ali onaj drugi s uključenjem samosvijesti novog cyber bića je vjerojatno početak zadnjeg čina u postojanju ljudskog roda (Hawking je to vrlo dobro definirao).

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije