Djeca u prometu najčešće stradavaju u automobilima svojih roditelja. Pokazuje to statistika, a crnim su se brojkama u ponedjeljak kod Obrovca pridružile još dvije djevojčice, dvije sestre u dobi od pet i devet godina. Poginule su u Audiju kojim je upravljao njihov otac, koji je i sam teško ozlijeđen u stravičnom sudaru, kao i 9-godišnja prijateljica stradalih djevojčica. Otac poginulih djevojčica nije izazvao nesreću. Ovu je tragediju – zadnju u nizu ovogodišnjih prometnih tragedija – skrivio 66-godišnji vozač Fiat Punta zagrebačkih oznaka koji je vozaču Audija na raskrižju oduzeo prednost.
Zbog nepoznavanja ceste ili nepažnje, sada više nije bitno… Kao i obično kod ovakvih nesreća, javnost se dijeli na one koji kažu da je jadan i traumatiziran i vozač Punta jer nije htio da se nesreća dogodi te da će čitav život na duši imati dva dječja života, te na one koji za ovakve smrti u prometu ne mogu naći opravdanje u nehaju i nepažnji. A nepažnja je definitivno okidač ove tragedije.
Ni dvjema poginulim djevojčicama ni njihovim obiteljima, ni teško ozlijeđenoj trećoj djevojčici sada ne mogu pomoći naklapanja oko toga bi li se drukčijim postupanjem najgori scenarij mogao izbjeći, ali promišljanja o tome mogla bi pomoći nekim budućim vozačima Fiata i nekim budućim vozačima Audija, pa ćemo se u njih ipak upustiti.
Dakle, vozač Fiata na raskrižju nije pazio, oduzeo je prednost vozaču Audija i došlo je do sudara. Potaknuti činjenicom da je Audi daleko odbačen, neki nagađaju da je vozač Audija pokušao izbjeći sudar, automobil je završio na boku, počeo se okretati da bi se zaustavio na betonskom stupu. No, kako doznajemo, to u nesreći kod Obrovca nije bio slučaj – već je Punto uspio odbaciti Audi tako da se on prevrnuo - ali u situacijama poput navedene vozač bi morao u djeliću sekunde procijeniti može li izbjeći sudar na način da ostane na cesti.
Ako to nije moguće, možda i nije dobra ideja izbjegavati sudar. Kad automobil izleti s ceste, u većini slučajeva doći će do prevrtanja, a onda su ozljede ozbiljnije nego kod klasičnog udara automobila u automobil. Naravno, instinkt često odradi svoje, a čovjek instinktivno pokušava izbjeći sudar, no imajte na umu da kao vozač morate ili imati dobre instinkte ili biti jači od izvornog, ljudskog instinkta. Morate gledati širu sliku. Jasno, da biste imali vremena vidjeti širu sliku, morate voziti sporije i pažljivije, bez jurnjave. Uz pažljiviju vožnju vjerojatno ne bi ni došlo do nezgode ili bi udar jednog auta u drugi rezultirao blažim posljedicama.
Druga stavka, jako važna stavka, je sigurnosni pojas. Ne samo vozač i suvozač, već i putnici straga, svi u automobilu moraju biti vezani sigurnosnim pojasom. Pojas putnike čuva od ispadanja iz automobila; čuva ih da se uslijed prevrtanja automobila ne sudaraju međusobno i s dijelovima unutrašnjosti automobila; čuva ih da ne izlete kroz vjetrobransko staklo. Također, zakopčan pojas automobilu govori da ste vi u vozilu, da u slučaju nesreće treba aktivirati i vaš zračni jastuk.
Djecu od malena treba učiti da u automobilu moraju biti adekvatno vezani sigurnosnim pojasom i, ovisno o dobi, smješteni u sigurnosnu sjedalicu ili na sigurnosno postolje. Nesreće se događaju. Svatko je ponekad nepažljiv. Ono što radimo (ili ne radimo) u trenucima prije kritične situacije određuje koliko će teške posljedice imati ta kritična situacija.
