Nakon kratkotrajnog olakšanja – i to ne u svim dijelovima zemlje – ponovno nas gaze visoke temperature. Olakšanja nema ni u hladu, a u automobilima je situacija posebno kritična jer se pri visokim vanjskim temperaturama zraka u autu događa efekt staklenika. Naime, unutrašnjost vozila izloženog sunčevim zrakama brže se zagrijava, u kabini automobila u kojem ne radi klima-uređaj pri ljetnim će temperaturama već u roku 10-ak minuta biti po život opasno. Čak i kad je vani ugodnih 25 stupnjeva, u kabini zatvorenog automobila ostavljenog na suncu temperatura za deset minuta može narasti do 38 stupnjeva, nakon 30 minuta na suncu možete računati da će temperatura u vozilu biti 50 stupnjeva Celzijevih. Ako je vani malo toplije, a auto je parkiran na suncu, za spomenutih desetak minuta u njemu već može biti gotovo 80 stupnjeva, po Kids and Car Safety organizaciji. To, naravno, nisu uvjeti u kojima biste bilo koga ostavili, a pogotovo ne dijete – djeca se vrućinama prilagođavaju lošije od odraslih. Tijekom ljetnih vrućina u automobilima ih se ne smije ostaviti ni na kratko, čak ni s otvorenim prozorima, čak ni u hladu. To posebno valja shvatiti ozbiljno imajući na umu da će djeca toplinski udar doživjeti brže nego odrasli, što znači da će im pri visokim temperaturama vrlo brzo otkazati svi vitalni organi. Zbog slabije mogućnosti termoregulacije dječjeg organizma (prilagodbe na visoke temperature okoliša), tijelo djeteta zagrijava se tri do pet puta brže od tijela odrasle osobe. Visoka vanjska temperatura za vrlo kratko vrijeme kod djece dovodi do povišenja tjelesne temperature i do toplinskog udara. Samo 15 minuta boravka u pregrijanom autu može dovesti do oštećenja mozga i bubrega.
Jedina zemlja koja zasad ima pouzdane podatke o tome koliko djece na njihovu tlu godišnje premine u užarenim autima je Amerika. Njihova tragična brojka je 38. Najgore godine bile su 2018. i 2019., kad je toplinski udar odnio živote po 53 djece zaboravljene u autima. Više od 1050 djece u SAD-u je od toplinskog udara u vrućim automobilima umrlo od 1990. godine, a još ih je najmanje 7300 preživjelo s različitim vrstama i ozbiljnošću ozljeda, prema podacima koje je prikupila organizacija Kids and Car Safety. Koje su europske brojke, nije poznato, no i Europljani, nažalost i Hrvati, djecu ostavljaju u automobilima. Zašto svakoga ljeta čitamo o djeci koja su preminula ili su tek pukim slučajem spašena nakon što su ih roditelji ostavili u autu, u kojem je potom zakuhalo? Priče se poklapaju u velikoj većini slučajeva – roditelji su djecu negdje vozili, najčešće u vrtić, djeca bi zaspala pa bi roditelji, preopterećeni obvezama, u toj tišini smetnuli s uma da su mališani s njima u vozilu te bi samo izašli iz auta i ostavili ga parkiranoga na nekoliko sati.
Nakon godina istraživanja, procjene različitih tehnologija i opsežnog testiranja u realnim uvjetima, radar se pokazao kao najpouzdanija, najučinkovitija i najisplativija opcija za otkrivanje prisutnosti djeteta. Dovoljno je osjetljiv da otkrije disanje dojenčadi – najranjivije i najizloženije u slučaju ostavljanja u vozilu bez nadzora. Radarski senzor može otkriti dijete čak i kada je prekriveno dekicom ili skriveno iza sjenila za sunce. Ako se detektira kretanje u vozilu, tehnologija omogućuje autu da vozača koji je izašao iz njega upozori na činjenicu da je dijete još uvijek unutra. Moguće je i slanje upozorenja na pametni telefon – bilo vozaču, bilo nekoj drugoj osobi. Prvo u svijetu takvo rješenje 2020. godine postalo je dostupno u nekoliko modela vozila Hyundai Motor Groupa. Također, program testiranja sigurnosti novih automobila EuroNCAP lani je detekciju prisutnosti djeteta dodao na popis sigurnosnih sustava koji se posebno vrednuju, pa ih sve više proizvođača ugrađuje u svoje automobile. Noviji modeli auta tako nerijetko imaju sustave koji vozača upozoravaju da je netko ostao na stražnjem sjedalu, upravo kako bi se spriječile ovakve tragedije. Za starije automobile, nude se sustavi koji rade po sličnom principu, a mogu se naknadno ugraditi u automobil. Opcija su i sigurnosne dječje sjedalice sa senzorom ugrađenim u kopču. Taj bi senzor trebao reagirati ili samo na zakopčan/otkopčan pojas ili na toplinu djetetova tijela (kod naprednijih sustava) te bi se alarm trebao aktivirati ako vozač napušta automobil dok je dijete u sjedalici. Postoji, međutim, i puno jednostavniji i svima dostupan podsjetnik da se okrenu i pogledaju na stražnje sjedalo, u dječju sjedalicu. Jednostavno u dječju sjedalicu smjestite jednog plišanog medvjedića. Neka se medo vozi u sjedalici kad u njoj nije dijete. Kad je dijete u sjedalici, dakle u autu, medvjedića premjestite na suvozačevo sjedalo, pored svoje torbe. To će vam i u danima kad ste najrastreseniji biti upečatljiv znak da je u dječjoj sjedalici iza vas netko tko je jako bitan i koga nikako ne smijete zaboraviti u autu. Naravno, vozačima koji dijete namjerno ostave u automobilu jer je 'upravo zaspalo' ili 'odlaze samo na kratko nešto kupiti' medvjedić na suvozačevom sjedalu neće pomoći. Njima treba svaki dan iznova ponavljati: ne ostavljajte djecu u parkiranom automobilu, nikada, ni na kratko, ni u hladu!
