Zbog povećanja funkcionalnosti ili atraktivnosti vozila te s mišlju da će se kasnije generirati određene uštede, vozači i vlasnici vozila nerijetko se odlučuju za određene preinake na vozilima. Pri tome jednako nerijetko upadaju u zamke tržišta rabljenih ili neadekvatnih auto-dijelova ili sustava, koji su jeftiniji ali sa sobom donose i povećane sigurnosne rizike kakvih na prvu nisu svjesni.
Brza i jeftina rješenja najčešće ne jamče gotovo nikakvu sigurnost pa je stoga važno stvoriti percepciju o opasnostima koje donosi ugradnja neadekvatnih ili nehomologiranih auto-dijelova. Preinakom vozila smatra se nadograđivanje serijski proizvedenog nedovršenog vozila konstrukcijskim elementima, koji određuju njegovu namjenu, pri čemu se mijenja masa i/ili dimenzije vozila, stoji u Pravilniku o ispitivanju vozila dostupnom na stranicama Centra za vozila Hrvatske. Takvi zahvati koji preinačeno vozilo razlikuju od standardnih modela obično podrazumijevaju ugradnje kuke, spojlera ili instalacije za pogon na ukapljeni naftni plin.
Naravno, svaki takav zahvat za sobom neminovno povlači i pitanje kako provjeriti je li ugradnja ispravno napravljena te kako obavljenu preinaku upisati u prometnu dozvolu. Kod pojedinih preinaka ne postoji jasna procedura što se i na koji način ne bi smjelo ugrađivati, a posebnu pažnju treba obratiti i pri kupnji opreme ili dijelova za preinake.
Kako poručuju iz Centra za vozila Hrvatske (CVH), briga vozača ili vlasnika vozila o ovom segmentu važna je ne samo iz sigurnosnih razloga, već i zbog ekoloških, kao i samih zakonskih propisa zbog kojih su takve preinake dužni prijaviti. Ovisno o vrsti, pojedine preinake evidentiraju se u stanicama za tehnički pregled vozila uobičajenim kratkim procedurama pregleda vozila kojima se na primjer, provjerava je li proizvođač samog vozila predvidio dodatnu dimenziju guma na pojedinom vozilu ili ne. Ukoliko jest, dodatna dimenzija koja je odobrena od strane proizvođača može se bez daljnjih ispitivanja evidentirati u prometnim dokumentima. Ali ukoliko nije, takva vrsta preinake podliježe ispitivanju vozila.
Najčešća pitanja koje vlasnici vozila postavljaju vezana su uz preinake vozila poput ugradnje plinske instalacije u vozilo, zamjene postojećih kotača (guma i naplataka) s kotačima koje proizvođač nije predvidio za taj tip vozila ili ugradnje mehaničkih spojnica, tzv. kuka - a za koje je potrebno ispitivanje temeljem zakonskih propisa. Naravno, neizbježno pitanje vlasnika vozila je gdje se može napraviti samo ispitivanje i što se ustvari radi prilikom ispitivanja vozila.
Zabilježeni su slučajevi nesigurne tehnologije ugradnje plinskog pogona
Rukovoditelj Tehničkog odjela Centra za vozila Hrvatske (CVH) Tomislav Škreblin kaže da su najčešće greške koje se pri uvođenju preinaka na vozilima mogu dogoditi kupnja dijelova, sklopova i uređaja koji nisu homologirani ili ispitani. “Takvi dijelovi možda izgledaju dobro, ali ne prolaze na tehničkim ispitivanjima. Vozači kupnji takvih dijelova obično pristupaju iz već poznatih razloga kao što je visina cijene pojedinih dijelova, a time se narušava i njihova osobna i generalna sigurnost vožnje”, smatra Škreblin. Iako većina kupaca smatra da se radi o proizvodu istovjetne kvalitete, to najčešće nije tako, što su pokazala brojna negativna iskustva vozača koji su se s takvim problemima susreli.
Također, govoreći o preinakama na vozilima, uz upitnu kvalitetu jeftinijih zamjenskih dijelova u obzir valja uzeti još dva faktora, i to: neinformiranost vozača ili vlasnika prije stupanja u sam proces preinake vozila te nedostatno ozbiljno shvaćanje samog procesa. Kako bi se otklonile brojne sumnje i nedoumice vezane uz preinake vozila, na više od 100 ispitnih mjesta koje se nalaze se u stanicama za tehnički pregled vozila, moguće je provesti njihovo ispitivanje - stoga opravdanja za neodlazak na provjeru zaista nema.
