Struja je naša automobilska budućnost, sada je to potpuno jasno, jer je većina proizvođača ponukana sve strožim ekološkim normama krenula u elektrifikaciju svojih automobila. I to ponajprije baterijskih električnih vozila, koja su se nametnula kao dominantno ekološko rješenje.
No, neki proizvođači i dalje vjeruju u automobile na vodik - i razvijaju ih - poput Toyote koja nudi drugu generaciju serijskog modela na gorive ćelije (fuel cell). Njihov Mirai imali smo priliku kratko isprobati u Zagrebu.
Mirai (na japanskom znači budućnost) se još ne prodaje u Hrvatskoj iz jednostavnog razloga jer u nas još ne postoji nijedna punionica za vozila na vodik. Ali, i to bi se uskoro trebalo promijeniti jer bi prema nedavno donesenoj "Hrvatskoj strategiji za vodik do 2050." već do 2025. godine u Hrvatskoj trebalo biti 10 punionica za vozila na vodik, za što će biti potrebno 150 milijuna kuna. Naime, punionice za vozila na vodik su vrlo skupe, jedna stoji oko 15 milijuna kuna.
Drugi je problem što su i vozila na gorive ćelije vrlo skupa. Primjerice, u Njemačkoj Toyota Mirai kreće s cijenom od 63.900 eura, a konkurentski Hyundai Nexo stoji od 77.290 eura.
No, kako uopće radi auto na vodik, konkretno Toyota Mirai. U gorivim ćelijama se kisik (iz zraka) i vodik (treba se napuniti u spremnik) spajaju i tako nastaje električna energija. Spremnik vodika je u Toyoti Mirai smješten u podnici i ukupno ima volumen od 143 l, što je dovoljno za 5,6 kg vodika. Zbog toga je prtljažnik petmetarskog automobila skroman (321 l), a auto je praktički četverosjed jer zbog rezervoara putnik na srednjem stražnjem sjedalu nema kuda s nogama. Za četvero putnika komfor je odličan. Pritisak vodika u spremniku jest čak 700 bara, za razliku od primjerice LPG automobila koji imaju pritisak plina do 12 bara.
Mirai pokreće elektromotor snage 182 KS i 300 Nm zbog čega je osjećaj u vožnji vrlo sličan baterijskom električnom automobilu. Zadatak gorivih ćelija je proizvoditi struju koja izravno pokreće električni motor ili se po potrebi sprema u malu bateriju kapaciteta 1,24 kWh i mase od 44,6 kg. Auto dužine 497,5 cm i mase 1900 kg do stotke stiže za 9 s, a maksimalna brzina je ograničena na 175 km/h. Slično kao kod električnih automobila, međuubrzanja su impresivna, a Mirai je izrazito udobna i ugodna limuzina u vožnji. Dizajnom je futuristički izvana, a originalan iznutra, no sve je vrlo intuitivno i vozač se na funkcije brzo prilagođava.
Kao kod baterijskih električnih automobila, zvuka nema, a posebnost automobila na vodik je što spajanjem vodika i kisika u gorivim ćelijama osim struje nastaje i čista voda. Iz malog spremnika se automatski ili pritiskom na tipku prazni. Potrošnja nam je bila 1,05 kg/100 km vodika, što znači da bismo mogli prijeći oko 500 km s jednim spremnikom, koji se puni oko 5 minuta. To je velika prednost u odnosu na baterijske električne aute koji se pune osjetno duže.
Cijena kilograma vodika u Njemačkoj iznosi 9,5 eura, što znači da bi za 100 km potrošili 70-75 kuna, uz današnje cijene benzina osjetno manje od usporedivih benzinaca sa sličnom snagom. No hoće li u budućnosti vozila na vodik biti šire dostupna i isplativa ovisi o izgradnji infrastrukture i tome hoće li ta tehnologija cijenom postati dostupnija širem krugu ljudi. Zasad ni jedan od tih uvjeta u Hrvatskoj nije ispunjen
Pa ja imam dizelaš koji troši oko 5 litara na 100 km. To bi značilo da manje troši od ovog vodikaša, ako ovaj na 100 km troši vodika za 75 kuna.