S Alanom Suminom i Zoranom Vučinićem razgovarali smo u petak, dan nakon što je objavljena vijest o prodaji njihove tvrtke Nanobit za gotovo milijardu kuna švedskom gejmerskom divu Stillfrontu. Čestitke i pohvale redale su se (i još se redaju) na društvenim mrežama, a kako su neki zaključili, njihov uspjeh treba slaviti kao i pobjede reprezentacije, jer zaslužili su, a pozitivan poduzetnički pothvat i te kako zavređuje da ga se ističe i hvali, posebice sada kada su hrvatske gospodarske prilike, ali i one svjetske, opterećene posljedicama koronakrize.
Osnivači Nanobita uvijek su bili susretljivi prema novinarima i na pitanja o počecima tvrtke, razvoju i igrama na kojima rade rado su odgovarali, posebice kada je za to bilo povoda. A bilo ih je pregršt. Primjerice, kada su prvi put ostvarili uspjeh igre u AppStoreu, kada su zaradili prvi milijun kada i osvojili nagradu za najbrže rastuću tvrtku, kada su zapošljavali, selili se u nove prostore...
Ovaj put razlog je impresivan jer, nakon 12 godina truda i rada, "preko noći" (kako se vole šaliti IT-jevci), zarada od milijardu kuna zaslužuje priču. Već je poznato, barem onima koje zanima gejming, IT industrija, poduzetništvo, startupi, da su Alan i Zoran dugogodišnji prijatelji koje je spojila strast prema tehnologiji, da su tvrtku osnovali taman prije negoli se rasplamsala velika financijska kriza 2008. s posuđenih 20.000 kuna, koje su tada bile uvjet. Zna se da su imali tek dva računala i nikakav kapital. Jedva su skupili novac za jedan mobitel - iPhone, koji je prije njihove avanture s Nanobitom taman bio lansiran.
Prvi milijun na fitness aplikaciji
Možda se ne zna da je ta kupnja iPhonea bila svojevrsna prva prekretnica koja je, iz sadašnje perspektive gledano, pokazala da imaju hrabrosti riskirati. Jer, kako kažu, Zoran je kupio iPhone na 12 rata, a Alan mu je morao posuditi novac za polog. Naime, Telekom se morao dodatno osigurati jer im je tvrtka tek bila osnovana. Pomalo je nevjerojatno da ih je baš iPhone, kao tadašnja inovacija i prekretnica za mobilni biznis, pogurala u svijet aplikacija i naposljetku igara. I danas 60 posto njihovih prihoda dolazi od iOS platforme, a ostatak s Googleova Androida.
Prvi milijun, iako su se etablirali, a u konačnici i prodali kao uspješna tvrtka u industriji mobilnih igara, zaradili su na fitness aplikaciji Tap and Track.
Prvi dan kada su je plasirali zaradili su oko 200 dolara. Bili su oduševljeni i nisu se brinuli jer Apple je svaki mjesec prodavao sve više iPhonea, što je značilo i sve više korisnika. Prva aplikacija naučila ih je mnogo, od toga da je važno imati dodatne feature i dodane appove kao dodatak glavnoj do toga da je točnost važna, a marketing iznimno bitan u plasiranju novih aplikacija i stjecanja baze korisnika. Ubrzo su prešli i na igre, jer veliki su otkrili unosni sektor fitnessa i oteli ga, budući da za "hendlanje" takve aplikacije oni s tek desetak zaposlenika nisu imali pravu konkurentsku snagu.
GALERIJA Nanobit prodan švedskom gamerskom gigantu za gotovo milijardu kuna
Igre su bile šire polje u kojem se vrednuje kreativnost, a koliko je opako na tom tržištu i koliko je njihov uspjeh vrijedan govori i podatak da su im glavne američke kompanije iz Silicijske doline, koje imaju slične proizvode. Za Hollywood Story, primjerice, kažu Alan i Zoran, glavna im je konkurencija igra Kim Kardashian:Hollywood, iza koje stoji Glu Mobile, za My Story konkurencija je tvrtka Pixelberry Studios, koja je također iz Silicijske doline, te Pocket Gems. Njihov udio u odnosu na ove ostale najmanji je, a opet velik.
Ovo su tek neke crtice iz početaka razvoja Nanobita koje pokazuju da su doista počeli od nule i predano učili u hodu bilo da je riječ o tome kako voditi biznis, bilo što i kako programirati da se svidi publici i ostvari prihode. Prošli su, kako sami kažu, nekoliko prekretnica u svom "odrastanju", bilo je tu promašaja i neuspješno lansiranih igara, stoga, kada govore i o svom trenutačnom uspjehu, nema euforije ni posebnog ushita, a možda je razlog tomu, objašnjavaju, što im se nije još baš sve sleglo, no nekako smatraju da je to bio prirodan put i rezultat realne procjene trenutka i konteksta vremena, za koji se nadaju da će se pokazati kao prava odluka.
Zadnjih mjesec i pol doista je bilo intenzivno. Nismo još stigli predahnuti i razmisliti, pregovore je vodio pravni tim iz Londona. Gotovo sve odradili smo online, jednostavnije smo se prodali negoli osnovali tvrtku, kada je o birokraciji riječ. A, s druge strane, iako smo prodali tvrtku, zapravo nam se ništa ne mijenja. Nastavit ćemo kao i do sada, radit ćemo sigurno još dvije godine, ne piše nam to eksplicitno u ugovoru, ali kada je riječ o kreativnom poslu kao što je gejmerski biznis, vlasnicima je u interesu ostaviti sve i nastaviti kao i do sada ako to daje rezultate - kaže Alan Sumina.
Uostalom, još dvije godine imat će i svoj udio u vlasništvu jer prodali su 78 posto tvrtke, a ostatak će biti realiziran u sljedeće dvije godine, kada bi Stillfrontu trebao pripasti cijeli Nanobit. Stoga dvojac osnivača uopće ne razmišlja o opuštanju, posebno ne o nekim velikim putnim aranžmanima i proslavama jer koronakriza i dalje traje te nije ni poseban užitak sada putovati pod mjerama, a nije uputno ni organizirati velike proslave, tako da će svako veće slavlje pričekati, osim partyja za zaposlene.
Uz Alana i Zorana, koji su ovom transakcijom postali milijunaši, još je 20 zaposlenika i ujedno dioničara tvrtke ovim poslovnim potezom zaradilo novac i, uvjetno rečeno, neki od njih također su postali milijunaši ili će to biti nakon isteka još dvije godine kada bude dovršena akvizicija cjelokupnog Nanobita. Pet posto Nanobita, naime, alocirano je za zaposlene, čiji je broj u 12 godina narastao na 125, s tim da je njih 20 imalo i vlasnički udio.
Nanobitova prodaja, kako nam kažu Alan i Zoran, zapravo je svojevrsna evaluacija rada i dokaza da vrijede. A zašto baš Šveđani? Zato što su u njima pronašli pravog partnera koji u svom portfelju ima još 14 gejmerskih studija i, sudeći po odnosu prema njima i postignutom dogovoru, imat će pravu autonomiju, odnosno slobodne ruke u vođenju tvrtke.
Usto, dodatni razlog tajminga prodaje jest i konsolidacija svjetske gejmerske industrije koja se ubrzano događa i bitno je biti u sastavu jake kompanije. Ostati sam i boriti se protiv svih nije opcija, kao što je i situacija da mi akviziramo tvrtke neostvariva zbog nedostatka kapitala, kojeg u Hrvatskoj jednostavno nema. Vjerujem da smo pogodili i dobro odabrali pravi trenutak prodaje, uostalom vidjet ćemo - dodaje Alan.
Nadamo se, ujedno, kaže dvojac, da će Nanobit poslužiti kao primjer ili kao dokaz da je i u ovoj zemlji moguće uspjeti. Možda zvuči pomalo patetično, no nažalost "mindset" još uvijek nije stasao do te mjere da su ljudi uvjereni da sami, bez pomoći države i veza, mogu uspjeti te da se rizik i te kako može isplatiti.
Iako napredujemo kad je riječ o pitanju poduzetničkog vrednovanja, i dalje prevladava pesimizam, a poduzetnici su označeni kao oni koji nešto skrivaju ili su za nešto krivi. Usto, kaže Zoran, ono što jednako tako trebamo preokrenuti u glavama jest to da neuspjeh nije tragičan događaj, nego samo faza koja se mora čim brže i bolje proći. I da, i mi smo imali neuspjeha, padova, ozbiljnih kriza - dodaje Alan.
- Bilo je to 2011., pa 2014. i najozbiljnija kriza 2017., kada u jednom periodu nismo bili sigurni kako ćemo isplatiti plaće. No vratili smo se, osmislili novi projekt, zapeli, izgurali ga i oporavili prihode. I svaki oporavak uvijek je značio ne stepenicu više, nego bar tri odjednom. Nitko nije imun na neuspjeh, svima se događa, uistinu je sve stvar percepcije, gledamo li na to kao na potpuni poraz ili tek fazu prema novom i većem uspjehu. I evo, mi smo sada tu, pronašli smo kupca, Nanobit će i dalje poslovati u Hrvatskoj, mi ćemo ga voditi i vjerujem da ćemo pridonositi razvoju gospodarstva i talenata u Hrvatskoj - kaže Zoran.
Od novog vlasnika očekujemo napredak kad je riječ o razvoju tvrtke i zaposlenika. Vrijeme koje smo trošili na istraživanje svakako ćemo skratiti, ljudima će biti zanimljivije, brže će učiti jer će imati dodatnih 800 ljudi u grupi koje mogu pitati - dodaju.
Nisu nam trebali poticaji
Na pitanje može li Hrvatska iznjedriti više ovakvih tvrtki ili pak što bi preporučili vladajućima, koji korak da poduzmu da se to ostvari, Alan je brzinski odgovorio da ne želi ništa imati s politikom ni preporukama i ispričao nam je jednu anegdotu.
Naime, svojedobno je bio pozvan na razgovor s ministrom, nije htio odati s kojim, no razgovor nije bio nimalo konstruktivan. Za početak dotični ministar kasnio je tri sata, a kada je konačno stigao, počeo je govoriti o brodogradilištima. Ispričao sam se odlaskom u toalet i više se nisam vratio - oslikao je hrvatsku stvarnost Alan te dodao da nikada nisu dobili nikakav novac od države, da ga nisu ni tražili niti smatraju da nekome tko može sam trebaju poticaji. Misle da je njihova snaga i vrijednost u tome što su sami izgradili tvrtku.
Ono što možda država može napraviti jest da se ugleda na programe koje imaju primjerice Njemačka ili skandinavske zemlje spram nekih dijelova industrije, ne zato da bi dijelili novac, nego da bi početnicima olakšali start i izjednačili im prilike kao u ostalim zemljama.
- Ali, da se razumijemo, nikako nisam zagovornik poticaja, posebno ne ovih hrvatskih koji stvaraju ovisnost. Ja sam na liniji pustite nas da radimo i nemojte nas gnjaviti. Hrvatska je predivna zemlja za život i vjerujem da bi uz malo volje mogla postati zemlja u koju dolaze investicije, u kojoj se zapošljava, a ne da ljudi moraju odlaziti u inozemstvo da bi bili uspješni - zaključuje Alan.
Nanobit će nastaviti poslovati kao i do sada, ali u vlasništvu Stillfront grupe. Sjedište ostaje u Zagrebu, a kompanija će nastaviti ostvarivati ambiciozne razvojne planove. Posao nije ni trenutka stao, kažu, trenutačno rade na kompetitivnoj igri Fashion Nation. Ujedno rade igru za japansko tržište i zapravo imaju gotove okvirne planove za sljedeće dvije godine.
Alan Sumina i Zoran Vučinić prodajom Nanobita postali su milijunaši. No, kako će i na što potrošiti novac još nisu odlučili. Svakako ga, kažu, neće olako potrošiti, nadaju se da će mudro investirati. Nadamo se da će i dalje ostati kreativni i možda pokrenuti neki novi, jednako uspješan biznis.
Svaka čast dečkima. Mada na jednu uspješnu tvrtku dođe barem 10 koji propadnu.