Što je automobil napredniji, to je ranjiviji. Odnosno, ranjiviji je njegov vozač, jer automobil opremljen svim naprednim čudima tehnike, automatiziran i poveziv sa svim i svačim - s internetom, drugim vozilima, ali i cestovnom infrastrukturom - osjetljiv je na upade hakera, koji bi, primjerice, preuzevši kontrolu nad vozilom mogli deaktivirati pojedine sigurnosne sustave ili ih aktivirati u situaciji kada bi od njih bilo više štete nego koristi. Konkretno, umjesto da samostalno zaustavi automobil kako bi spriječio nalet na auto ispred u gradskom prometu, hakirani bi se automobil mogao naglo zaustaviti na otvorenoj cesti ili autocesti, s drugim vozilom iza sebe. Automobil opremljen sustavima za (polu)autonomnu vožnju mogao bi sam - odnosno po naputku hakera - ubrzavati, ali i skretati u drugi prometni trak.
Veza s vanjskim mrežama
Opasnosti koja stiže sa sve naprednijim automobilima već su neko vrijeme svjesni proizvođači vozila, ali i mjerodavni uredi pojedinih država, koji ukazuju da su automobili to osjetljiviji na cyber napad što više linija imaju u kodu svog softvera. Po američkom ministarstvu prometa, današnji napredni auti imaju oko 100 milijuna linija softverskog koda - 15 puta više nego zrakoplov Boeing 787 Dreamliner! Amerikanci su početkom godine dovršili studiju koja razmatra koliko su moderni automobili ranjivi na cyber napad. Zaključak je: jako su ranjivi, jer imaju otvorenu vezu s vanjskim mrežama. Brojni gadgeti čine ih sigurnijima i zabavnijima, ali ujedno i osjetljivijima na upade u sigurnosne sustave vozila.
Hakeri se mogu dočepati daljinskog pristupa upadom u bluetooth, radio i Wi-Fi sistem automobila. Sve prisutniji sustavi povezivosti koji omogućavaju vozaču da putem zaslona automobila upravlja funkcijama mobitela, kao i sve raširenija opcija povezanosti automobila i interneta idealan su ‘prozor’ za zlonamjerne. Kritične su točke i sustav ulaska u vozilo i pokretanja motora automobila bez klasičnog ključa, ali i sustav nadzora pritiska tlaka u gumama te interni dijagnostički sustav automobila. Tim putevima hakeri mogu bitno utjecati na sigurnost vozača i putnika jer jednom kad uđu u sustav automobila mogu, konkretno, utjecati na kočnice i motor automobila. Kompromitirani sustav automobila možda više neće moći održavati udaljenost od automobila ispred sebe, njegovi senzori neće registrirati drugo vozilo, pa se kočnice neće aktivirati.
Washington Post smatra da se cyber napadi u vozilima neće početi događati sada, jer ih je i dalje teško izvesti. No, to ne znači da se neće događati u budućnosti. Stoga proizvođači automobila i pojedine državne agencije zajednički već rade na rješavanju ovog problema, kako bi preduhitrili napade.
Odvojiti različite sustave
Hakerski se napadi na vozila, vjeruju, mogu spriječiti osiguravanjem komunikacije između različitih sustava vozila, a vatrozidovi (engl. firewalls) mogu ograničiti mrežnu komunikaciju u slučaju da je jedan od sistema ugrožen. Pojednostavljeno, automobilska industrija treba razlučiti koji su sustavi sigurni, a koji nisu te bi trebala odijeliti jedne od drugih - staviti ih na zasebne ulaze i mrežne sustave, spriječiti komunikaciju između dvije vrste sustava. No, pri proizvodnji automobila potpuno odvajanje sustava često nije moguće jer oni moraju komunicirati da bi stvar funkcionirala.
Kako bilo, neka se tehnološka rješenja za obranu od hakera mogu ugraditi u nove automobile, ali ne mogu se instalirati u starije, što znači da će mnogi automobili koji danas izlaze na cestu ostati ranjivi. Također, sustavi zaštite moraju se integrirati u vozilo prilikom njegova razvoja, što je proces koji traje oko pet godina.
To jednostavno nije istina jer hakirati bi se mogao i recimo sustav kontrole satelita ili atomsko naoružanje što bi bilo katastrofa . Radi se o minimalnim opasnostima i o frekvencijama koje ne prelaze desetke metara a njihova je frekvencija promjenjiva tako ju se ne može presresti . Ne postoji matematički kod koji ju može izračunati i užasavam se od ovih jeftinih zastrašivanja čitatelja pa makar to tadio i Washinton Post.