Klasično bankarstvo pokazalo je u globalnoj krizi sve svoje manjkavosti i zbog načina rada proteklih desetljeća izložilo opasnom reputacijskom riziku. S druge strane, modelu etičnog bankarstva otpornost na krizu donio je partnerski odnos s klijentom.
O poslovanju etičnih banaka koje danas u Europi raspolažu s 28 mlrd. eura imovine, a uskoro bismo prvu mogli imati i u Hrvatskoj, razgovarali smo s Danijelom Sorrosalom, menadžerom za javne politike i zagovaranje Federacije europskih etičnih i alternativnih banaka (FEBEA).
Koje su osnovne razlike između etičnih i klasičnih banaka?
Na neki način svaka banka može biti etična, ako ne odstupi od principa na kojima su banke nastale. Možemo reći da je osnovna razlika što mi, osim financijske isplativosti projekta, gledamo i utjecaj na društvo i okoliš. Operativno, tu je razlika. Ako su ispunjena oba uvjeta, smatramo da je posrijedi etična investicija, ako nisu, ne financiramo. Etično bankarstvo puno je širi koncept, iako nema formalne definicije ili zakonskog okvira, zasniva se na vrijednostima koje te banke primjenjuju u poslovanju. U vlasničkoj strukturi je novac građana, ne države ili velikih pojedinačnih dioničara, i taj se novac koristi za svrhe koje ispunjavaju ideju solidarnosti i dobro utječu na okoliš, a istodobno su ekonomski isplative. Nema ulaganja u industrije koje su etički problematične, a provjeravamo i porijeklo novca, ne prihvaćamo nepoznate izvore. Baziramo se na lokalnom i regionalnom biznisu, a ako je banka nacionalna, ima strategiju za svaku regiju. Imamo i pravilo da omjer između najniže i najviše plaće može biti najviše 1:7.
Ima li razlike u superviziji etičnih i klasičnih banaka, visini kapitalizacije i ostalim uvjetima koje moraju ispunjavati?
Ne, ako ste licencirani kao banka, za vas vrijede ista pravila kao i za ostale banke. I razina kapitalizacije, također. Nova regulacija, Basel III., predviđa princip proporcionalnosti koji podrazumijeva da se neki standardi koji se primjenjuju na velike banke, ne koriste na način da mogu nanijeti štetu malim bankama. No, to nije u primjeni. Osim nas, i korporativne banke snažno lobiraju da se primijeni, no Europska komisija zasad ne popušta. Tvrde da zbog rizika iz prošlosti ne žele preuzeti rizik primjene različitih standarda, što je prilična ironija, jer velike rizike ne uzrokuju male banke, nego velike. Jedina je iznimka u regulativi Belgija, gdje etične banke mogu poslovati kao tvrtke i ne treba im bankarska licenca.
Kako su se etične banke nosile s krizom, kolika im je razina loših kredita?
U principu naše članice nisu posebno pogođene krizom. No, sad, nakon krize, neki klijenti su u problemima zbog politike štednje i to se reflektira na financijskoj vrijednosti, ali nijednu etičnu banku nije morala spašavati država. Nijednu nije ni posjedovala, što nam je blagoslov. Udio loših kredita jako je malo rastao, prema procjeni Europske komisije, koja je od nas tražila analizu rizičnosti ulaganja u društvena poduzeća, rizik je jako nizak. Banka Etica koja je jedna od naših najvećih članica, ima udio loših kredita između dva i tri posto. Nema tu čarolije, rezultati potvrđuju da je financijska analiza na samom početku bila ispravna. Odnosi koje etične banke imaju s klijentima su više partnerski, nego odnosi moći, pa je i rizik niži. Dobivaju širu sliku njihova poslovanja, imaju spoznaje o klijentima s kojima posluju, povijesti plaćanja... i to se u konačnici isplati. Tu je i činjenica da kreditiramo ljude koji ionako ne posluju s klasičnim bankama u kojima bi teško dobili kredite, prilagodili smo im svoje procese.
Zar to nije riskantna klijentela?
Ne nužno. Oni samo ne bi zadovoljili njihove procedure. Ako nam dođu i traže 20 tisuća eura, a mi zaključimo da im je deset dovoljno, dobit će deset. A to je dobro i za njih i za nas.
Je li dosad ijedna etična banka otišla u stečaj?
Nije nijedna. Ustvari, jest jedna koja je poslovala kao tvrtka, u Belgiji, relativno velika, a na kraju ju je spasila država. No, ona je napustila svoju originalnu misiju i uložila u jedan od fondova banke koja se svrstavala u kategoriju prevelike da propadne („too big to fail“, op. a.).
Što bi se dogodilo s depozitima klijenata, koji su istodobno i vlasnici, u slučaju da etična banka propadne?
Ako posluju kao banka s licencom, što je najčešće slučaj, onda su u sustavu osiguranja depozita. No, to se još nije dogodilo.
Jeste li imali neki slučaj prijevare ili korupcije među članicama?
Ne još.
Kako to da ste primili eBanku u članstvo FEBEA-e, iako još nema licencu banke?
Prihvatili smo ih kao pridruženu članicu, a u puno članstvo bit će primljeni kad dobiju licencu. No, dio je naše misije pomoći im da ostvare taj status i promoviraju etično financiranje. Nema baš puno kandidata pa smo uvijek sretni kad se pojavi netko novi.
Posljednja vam članica dolazi iz Slovenije...
To je također banka u nastajanju, kao i eBanka, ali u ranijem stadiju.
Očekujete li da će projekt eBanke u Hrvatskoj uspjeti?
Da! Ne znam puno o Hrvatskoj, ali imam osjećaj da im politički trenutak ide na ruku. Bio bi jako loš znak ne dati im odobrenje. Nemaju ni razloga da ih odbiju; iza njih postoji određena razina očekivanja i mobilizacije, uostalom, već imaju kapital, solidno visok, kapacitet, organizacijsku strukturu... ne vidim razloga da ne dobiju licencu.
Očekujete li otpor ostatka klasičnog financijskog sustava?
eBanka ne predstavlja neku veliku konkurenciju UniCreditu, Hypo banci ili bilo kojoj stranoj banci, jer nije usmjerena na razvijene sektore u kojima one posluju. Mislim da će se dogoditi upravo suprotno, da će se uskoro te banke natjecati da uđu u njihov sektor koji ne nosi toliki rizik. No, tu ni volumeni nisu veliki. Vidimo da se to događa u drugim zemljama u kojima konvencionalne banke ulaze u sektor „solidarnosti“. Primjer su ING banka u Belgiji, Intesa San Paolo (vlasnica PBZ-a, op. .) u Italiji koja je kreirala novu banku u za socijalnu ekonomiju; Bancu Prossimu. Konkurira Banci Etici u njezinom sektoru koji je manje rizičan od klasične ekonomije, a u klasičnim bankama ne uklapa se u proceduru. Ulazak na to područje zahtijeva promjenu kulture, edukaciju zaposlenika, potpuno drukčiji pristup...
Kod nas je eBanka u vrlo kratko vrijeme prikupila solidan kapital...
Postoji mnogo latentnog kapitala u socijalnom sektoru, eBanka ga je samo mobilizirala da se bolje upotrijebi, novac je već bio tamo. Ljudi nekad nemaju ideje što s njim. Što je taj novac bliže društvu, bolje za Hrvatsku.
Kakvu vrstu podrške FEBEA može pružiti eBanci?
Ponajprije im možemo pomoći kod izrade studije isplativosti, onda omogućiti i ulazak u Europu, njezine institucije, javne fondove, Europsku investicijsku banku... Najvažniji je legitimitet.
Kakav imidž u europskoj financijskoj javnosti ima FEBEA?
Nepostojeći (smijeh). Financijska javnost nas baš i ne poznaje, naših 28 milijardi eura imovine za njih je „kikiriki“. Radimo na institucionalnoj razini, ne obraćamo se previše javnosti, kao federacija smo supranacionalna institucija, no svatko ima svoje mjesto. U Hrvatskoj eBanka mora komunicirati o tome što radi, a mi ćemo je predstavljati u Europi. No, to su različite razine.
Za koliko ljudi izravno i neizravno omogućavate posao?
Ne znam točne brojke, no imamo oko pola milijuna dioničara i klijenata u Europi.
Kako vidite budućnost etičnog bankarstva?
Ono je novost u Hrvatskoj, ali ne drugdje. Ulazimo u fazu zrelosti u mnogim zemljama, većina naših članica postoji već 30 godina, ustabilile su se i konsolidirale. Ne moraju nužno rasti, važnije je širiti se na druge nekonvencionalne sektore u kojima još nisu prisutni; kulturu, zdravlje, obrazovanje... Rast u ovom poslu je organski, povezan s brojem ljudi koji ulaže, nije eksponencijalan. Treba se otvoriti novim područjima; obnovljiva energija već je tu, ali postaje još važnija, neke se članice otvaraju i konvencionalnim poduzetnicima koji se ne ubrajaju u društveno poduzetništvo, ali dijele i primjenjuju iste vrijednosti kao društvena ekonomija. Nećemo ignorirati one koji se deklariraju kao profitno orijentirani, ali primjerice, grade kuće s visokim standardima utjecaja na okoliš. To je pothvat dijelom izvan naše zone djelovanja, ali bitno nam je da podupiru socijalnu ekonomiju.
Koliko su ovakvi modeli održivi unutar prevladavajućeg neoliberalnog kapitalizma kao ekonomskog modela koji prevladava u Europi?
Mi smo dokaz da jesu. Mogući su i u takvoj ekonomiji. Potrošači shvaćaju da je orijentacija na lokalno dobra za njih i za društvo, više je i političara koji su zainteresirani za lokalno tržište. Mi ne radimo ništa novo, ovakvo poslovanje je staro, ali je ponovo postalo moderno, dugo nije primjenjivano. No, ovo nije jako profitabilno na kratak rok - isplativije je investirati u tržište valuta, buduću cijenu nafte, ali to ne kreira dugoročnu, trajnu vrijednost za društvo.
>>Bit ćemo prava razvojna banka: dijelit ćemo kredite uz kamatu od najviše 4 posto
>>Osniva se prva etička banka u Hrvatskoj
>>Etičke banke novac daju uz 3% kamata jer imaju jeftine izvore
Bezveze vam je clanak..da ste normalni novinari pitali bi ga kako nastaje novac i zasto par obitelji ima tu "bozansku"privilegiju da tiska novac u formi duga za ostatak svijeta uz kamate..naravno novca nikad nema dovoljno da se pokrije i dug i kamata..