Mljekarski sektor baš je bio u padu, a obitelj Dobošić u koju se udala bavila se tada, prije desetljeća, uzgojem krava i proizvodnjom mlijeka. Srećom, poslušali su je i sa stočarstva prešli na ratarstvo. Najprije je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Željko Dobošić bio prepisao na suprugu Ankicu, a ona ga je zatim “proslijedila” snahi Marini, koja je svekrvu i svekra i nagovorila da počnu uzgajati tikve golice.
– K’o da sam ja zet u ovoj kući – smije se Marinin suprug Danijel.
Upoznali su se njih dvoje na poslu, u kuhinji. Rođena Slavonka Marina u Zagreb je bila došla iz rodnih Zarilaca, mjesta nedaleko od Kutjeva, tražeći posao jer ga u svomu kraju nije mogla naći. Ta 28-godišnjakinja po struci je odjevna tehničarka, najprije je zbog posla bila završila tečaj za kuhara, a zbog poljoprivrede, od koje danas obitelj živi, nakon što su ona pa poslije i Danijel dali otkaz, završila je za prerađivača začinskog bilja. U Žabnici, u općini Farkaševac, Dobošići na 38 hektara sade tikve golice, kukuruz i pšenica zauzimaju po 18 hektara, a počeli su i proizvodnju slanutka pod kojim imaju tri hektara zemljišta.
Pod svojim brendom Tikvarići, za koji je Marina osmislila logo, osim od čistog te bučina ulja s dodatkom suncokreta, proizvode to ulje i s dodatkom češnjaka te čilija, zatim koštice obične, slane, ljute, s češnjakom, u crnoj čokoladi, u čokoladi s narančom, bijeloj čokoladi s dodatkom cimeta i karamelizirane. Prave i razne vrste namaza od buče nazvane bučtika, imaju i bučino brašno te rakiju od “mesa tikve” okusa sličnog votkinu. Marina kaže da će ta rakija biti dobra podloga za likere koje namjerava praviti od voća koje imaju posađeno – kupine, maline, aronije, višnje, viljamovke, breskve i grožđa. U ponudi će se naći u kušaonici za čiju su gradnju aplicirali na Mjeru 6.2.1 – potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima. U kušaonici će se moći smjestiti 80 ljudi. Napravit će u kući i prezentacijsku dvoranu za 25 ljudi. Lani su dobili potporu za pokretanje posla mladim poljoprivrednicima, pa su kupili još zemlje.
Trenutačno prikupljaju papire kako bi se javili za sredstva namijenjena za restrukturiranje, modernizaciju i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava. Namjeravaju napraviti novu uljaru. Investicija je vrijedna milijun kuna. Dobošići su prvi u Hrvatskoj na svom OPG-u imali uljaru, prvi su u županiji posadili tikve, pioniri su i u uzgoju slanutka od kojeg će praviti brašno i namaz.
– Bili smo na studijskom putovanju u Italiji, kamo su nas vodili da bismo vidjeli tamošnje voćnjake. Nas to baš i nije zanimalo, pa smo otišli malo uokolo i vidjeli slanutak. Na jednoj stabljici je sto mahuna, a u svakoj mahuni po jedno zrno. U Hrvatskoj je slanutak vrlo tražen, a ne uzgaja ga nitko, pa reko’ da probamo – govori Marina.
Kako bi odgovorila zahtjevima tržišta, ova je poljoprivrednica shvatila da mora ponuditi nešto drukčije i tako su nastala ulja s dodatkom čilija i češnjaka te namaz s istim dodacima.
– Kupci su poludjeli za ljutim sjemenkama buče, imamo jednoga koji svaki dan dođe po četiri paketa. Meni su te sjemenke preljute i pečem ih s maskom na licu. Od slatkih, hit su one u bijeloj čokoladi s dodatkom cimeta. Svi naši proizvodi mogu se kupiti u trgovinama u nas doma, u Zagrebu na Jarunu i Kvatriću, a namjeravam otvoriti trgovinu i na tržnici u Dubravi. Za sada smo zaposlili dvoje ljudi. Izračunala sam da je isplativije uzeti u najam trgovinu, nego po danu plaćati 250 kuna za štand na Trgu bana Jelačića, koliko stoji mjesto. Što se tiče ulja, na tržištu je puno onoga loše kvalitete jer postojeće uljare ne plasiraju svoj proizvod, već su uslužne, zbog lake zarade. Puno je i švercera koji prodaju ulje od pogače. Mi na svom OPG-u imamo svoju uljaru, ne varamo kupce, potvrđuju to i analize i priznanja. Bučino ulje dobro je za zdravlje, a i za dijetu, što mogu potvrditi iz iskustva. Kilograme dobivene u trudnoći skinula sam tako da sam dva mjeseca nakon večere pila 0,3 decilitra čistog bučina ulja i smršavjela sam 30 kilograma ne pazeći što jedem tijekom dana jer zbog posla to i ne mogu – izgovara Marina dok se Danijel zadovoljno osmjehuje planovima svoje poduzetne i vrijedne supruge i majke dvoje njihove djece, šestogodišnje Nine i tri godine starijega Filipa.
Za zemlju plaćaju zakup, a vlasnici uzimaju poticaje
Tko zna kakvih bi planova imala Marina, svojedobno prva pratilja uzorne seoske žene na državnoj razini te najuzornija seoska žena u županiji – da u ovome kraju poljoprivrednici muku ne muče sa zemljom. Osim ambrozije, koje su se pokušali riješiti sijući u polju koprivu, od 80 hektara koje obrađuju samo je 15 u njihovu vlasništvu, ostalo je u vlasništvu privatnika kojima plaćaju najam, a vlasnici uzimaju poticaje. Tako godišnje Dobošići ostanu bez 300-tinjak tisuća kuna. Na ulazu u selo ima državne zemlje i zakupcu, PIK-u Belje, najam upravo istječe. No do tih polja ne mogu jer je lex Agrokor propisano da posrnuli koncern ima pravo uživati zemlju dvije godine po isteku najma.
OPG Marina Dobošić
Bučinih koštica proizvedu oko 17 tona, kukuruza 72, a pšenice i pira 54 tone. Njihovo Zlatno bučino ulje redovito je među najbolje ocijenjenima. Obrađuju 80 hektara zemlje. Vlasnica OPG-a članica je LAG-a Prigorje s kojim osmišljava strategiju za osnivanje udruge malih proizvođača bučina ulja.
Sretno u poslu! samo hrabro naprijed.