Na nekoliko predizbornih okruglih stolova s temom ICT-a, kao i pred prošlogodišnje izbore, većina tema koje se obrađuju ostala je nepromijenjena, što znači da se uz neke iznimke ništa revolucionarno u međuvremenu nije dogodilo.
Ta se industrija suočava s istim problemima, koji uglavnom nisu riješeni. Više puta ponovljena usporedba i dalje stoji – Hrvatska je u šetnji, dok svijet trči prema naprijed. Jedini doista značajan iskorak je bitno povećana svijest o važnosti ICT-a pa je ta tema postala sastavni dio političke retorike. Postavlja se pitanje je li do povećanja svijesti došlo zbog vizije, goruće potrebe ili činjenice da je ICT jedna od globalno ključnih tema, pa ju kao takvu nije moguće izbjeći, jer je svijet odavno postao digitalan.
„S globalnog aspekta stvari su jasne. Među prvih deset kompanija s najvećom tržišnom kapitalizacijom u svijetu, pet ih je iz ICT segmenta. Top pet svjetskih trendova (mobility, cloud, big data, security and social networks) odavno su svakodnevica, a pred vratima su novi trendovi poput 3D printinga, virtual realitya, umjetne inteligencije, autonomnih vozila, IoT-a. Svijet je odavno ušao u digitalnu eru i da se svakim danom sve više i brže mijenja“, kaže Adrian Ježina, predsjednik HUP-Udruge informatičke i komunikacijske djelatnosti.
Po mnogima smo danas u četvrtoj industrijskoj revoluciji što je bila i tema svjetskog gospodarskog foruma u Davosu ove godine. Četvrtu industrijsku revoluciju karakterizira je konvergencija raznih tehnologija s nestankom jasnih barijera između biološkog, fizičkog i digitalnog.
Brzina kojom se događaju inovacije neusporediva je s bilo čime u ljudskoj povijesti, pa u usporedbi s prijašnjim revolucijama ova ima eksponencijalan trend. Osim brzine, današnja industrijska revolucija radi disruptivne promjene u svakoj industriji u svakom kutku svijeta
A gdje je u svemu tome Hrvatska?
„Prema Digital economy and society indeksu (DESI) za 2016., Hrvatska je na 24 mjestu od 28 članica EU. Još jedan bitan izvještaj je onaj Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) o informacijskoj tehnologiji, prema kojem se Hrvatska po ICT konkurentnosti kao i protekle dvije godine nalazi na 54. poziciji. U ovogodišnjem izvješću o informacijskoj tehnologiji na temu Inovacije u digitalnoj ekonomiji uključeno je bilo 139 zemalja. Znakovito je da se Hrvatska nalazi na istoj poziciji kao i 2011., za razliku od npr. Slovačke koja je u tih pet godina skočila sa 70 na 47 poziciju i pokazala da je napredak moguć“, napominje Ježina.
„Imamo usvojenu digitalnu strategiju, ICT je proglašen strateškom industrijom. Super početak, ali problem je što se gotovo ništa od donesenog ne provodi. Svi su svjesni da je ICT jedina industrija horizontalno provučena kroz sve druge industrijske grane. Kad se to uzme u obzir, jasno je da u RH nikakvih reformi jednostavno ne može biti ICT-a.
Neovisno je li riječ o reformi javne uprave, zdravstva, ili obrazovanja. Potrebno je osigurati jedno centralno mjesto u novoj hrvatskoj vladi koje će biti dovoljno visoko da ima moć provoditi tražene mjere. Iako je ICT nominalno u zadnjoj vladi bio pod ministarstvom gospodarstva, zbog slabe među resorne koordinacije i različitih utjecaja drugih ministarstva to jednostavno ne funkcionira“, kaže naš sugovornik.
„Prema DESI indeksu, Hrvatska je među najslabijim državama u Europi, a da bi se to promijenilo prvenstveno je nužan razvoj mrežne infrastrukture iduće generacije- važnost interneta u današnje je vrijeme usporediva s važnošću struje. Svima je jasno da će se konkurentno tržište brinuti za urbana područja, što znači da će realni sektor s vremenom pokriti otprilike 50 posto domaćinstava. To znači da 700.000 domaćinstava u Hrvatskoj neće imati pristup fiksnim mrežama nove generacije, jer u njima ne postoji komercijalni interes“, upozorava Ježina na sve veći jaz između sela i grada.
Iako je o digitalnim autoputevima tadašnji američki predsjednik Bill Clinton pričao još prije petnaestak godina, Hrvatska je među rijetkim državama koje nisu privukle sredstva iz EU fondova za izgradnju fizičke fiksne infrastrukture. A to znači da neće zadovoljiti Digitalnu agendu EU, iako je RH ranije preuzela tu obvezu. Digitalna agenda podrazumijeva da će svi građani do 2020. imati pristup internetu pri brzinama do 30 Mbit/s, a sretnijih 50 posto građana imat će pristup internetu pri brzinama do 100 Mbit/s.
Kao još jednu od gorućih tema za koju treba vremena da bi se kvalitetno riješila naš sugovornik ističe obrazovni sustav. „Naravno da treba informatizirati škole kako bi sva djeca dobila priključak na Internet, tablet, multimedijalne udžbenike i slično. Mislim da se svi slažu da je kurikularna reforma neophodna. Suludo je u današnje vrijeme uopće raspravljati treba li informatika biti obavezan predmet u školama. Poznato je da će do 2020. u EU nedostajati radne snage za popunu oko 900.000 radnih mjesta u ICT sektoru.
Mi imamo situaciju da naše obrazovne institucije ne izbacuju dovoljno stručnjaka niti za vlastite potrebe, a kako smo dio jedinstvenog EU tržišta rada trebali bi pokrivati i dio njegove potražnje.
STEM zanimanja trebaju se propagirati još od osnovne škole. Treba povećati upisne kvote za te studije, a kako većinu troškova plaća država, ona mora simulirati sveučilišta na način da npr. daje duplo više sredstava za studenta STEM nego nekih drugih djelatnosti, za kojima nema realne potražnje. Potrebno je kratkoročno odmah povećati i napraviti fleksibilnije kvote za strance s ekspertnim deficitarnim znanjima, te smanjiti vrijeme izdavanja dozvola strancima na maksimalno 30 dana“, predlaže Ježina.
Hrvatska je nekonkurentna i po pitanju poreznog opterećenja rada, posebice u segmentu viših plaća koje ulaze u najvišu stopu od 40 posto, što također dovodi do nedostatka kadrova u ICT industriji i drugim propulzivnim sektorima. Ako se zbog financijskog opterećenja na državni proračun to ne može odmah učiniti, tada je kroz nekoliko koraka potrebno napraviti promjenu. Prvo treba krenuti s drastičnim povećanjem praga za primjenu te stope i spuštanjem same stope, a zatim u drugom koraku i s potpunim ukidanjem iste. Osim konkurentnosti, takav bi potez zaustavio odljev mozgova, povećala bi se i potrošnja, smatra naš sugovornik.
„Pogledamo li koliki je udio zaposlenih u državnoj upravi, lokalnoj samoupravi i tvrtkama s većinskim vlasništvom države, razvidno je da gotovo polovina zaposlenih potpada pod direktan utjecaj države. Ako država neće biti pokretač, društvo će se vrlo teško digitalizirati. Nema razloga da država primjerice ne definira datum nakon kojega neće primati papirnati, već samo e-račun. Država to može, samo ako želi – sjetimo se u kako kratkom roku je uvedena fiskalizacija.
Zašto se zakonski ne regulira rok do kojeg će se zaista krenuti s primjenom regulative, koja bi definirala da niti jedno državno tijelo ne može tražiti osobne dokumente, ako su oni dostupni u nekom drugom tijelu državne uprave? Ako ste izvadili osobnu iskaznicu i pritom dali otiske i dokumente, zašto bi bilo potrebno čekati u redovima za produženje valjanosti osobne ili, primjerice, za produženje boravišta kad bi se to moglo napraviti online? Koliko sati hrvatski građani provedu stajući u redovima gubeći vrijeme koje bi mogli iskoristiti znatno produktivnije, bilo za rad bilo za odmor? Međutim, da bismo riješili taj problem, potrebna nam je promjena mentaliteta“, ističe Ježina.
Osim toga, većina ljudi u izvršnoj vlasti fokusirana je na jako kratke cikluse, odnosno na projekte koje mogu odraditi u svojem mandatu. Projekte za koje ne vjeruju da mogu odrađeni u vlastitom mandatu, jednostavno guraju u drugi plan, a riječ je najčešće o dugoročnim, strateškim projektima.
„Potrebno je osigurati i stabilnost pravnog i poreznog sustava jer previše stvari mijenjamo, ali često ne na način koji je potrebno već samo da zadovoljimo formu zbog EU. Čest slučaj je da i kad se napravi kvalitetna promjena zakonodavnog okvira, ne slijedi adekvatna primjena u praksi. Neke od brzih i lako mogućih izmjena potrebno je napraviti što prije, a nakon toga smisleno unaprijediti cijeli sustav.
Potrebna je vizija, jaka želja, ali i moć kroz jaku i stabilnu izvršnu vlast da nužne reforme i provedu. Iskreno se nadam da ćemo se za četiri godine moći baviti nekim drugim temama“, zaključuje Adrian Ježina.
>> HŽ uvodi mobilnu aplikaciju za kupnju karata, na većim kolodvorima kartomati
Treba STEM, a onda Jolić vodi reformu obrazovanja? I sav fokus stavi na društvene predmete, a npr. matematiku stavi kao izborni?... A i vlada isto, što čeka? Hrpa zemalja smanjile su poreze na ICT, neke i na nulu, dok su kod nas porezi na plaće i dalje najveći u EU (ili drugi, odmah nakon Slovenije)... Sve su to političke priče da će se nešto promijeniti, no u državi gdje 73% ljudi prima novac direktno iz proračuna, političari moraju njih namiriti, a ne gospodarstvo...