Unatoč tome što globalni tehnološki div Siemens u Hrvatskoj zapošljava tek 300-tinjak ljudi, odnosno 0,1% ukupne radne snage koncerna, hrvatski stručnjaci nedavno su ipak dobili prestižno interno priznanje kao najbolji na svijetu.
Riječ je o timu od 14 ljudi Odjela za servisiranje vjetroelektrana koji se brine o besprijekornom radu četiriju vjetroparka ili, kako ih u Siemensu zovu, „radilišta", u zaleđu Zadra i Splita. Naime, inspekcijske kontrole u ovoj kompaniji stalne su i rigorozne, a hrvatski serviseri dobili su dosad najviši rezultat za kvalitetu, 99 posto. Riječ je o nalazu prema kriterijima zaštite zdravlja, sigurnosti ljudi i zaštiti okoliša (EHS) za Vjetroelektranu Voštane – Kamensko, 15-ak kilometara od Trilja.
Grdosije brže od formule 1
Vjetroelektrana Voštane – Kamensko sastoji se od 14 vjetroagregata svaki pojedinačne snage tri megavata (MW) i po svojoj instaliranoj snazi od 42 MW druga je u Hrvatskoj. Kako objašnjava Antonio Maljković, voditelj tog vjetroparka, iz ovog energetskog postrojenja može se opskrbljivati 40 tisuća kućanstava ili oko 120 tisuća ljudi, odnosno grad poput Rijeke.
Iako iz daljine ove vjetroelektrane izgledaju kao ukrasi na našim planinama, kada im se približite, u podnožju, shvatite o kakvim je grdosijama riječ. Svaka elektrana kod Trilja je na stupu visine 80 metara. Promjer stupa je malo više od četiri metra, dovoljno za dizalo i servisno stubište. Elegantne lopatice koje s pomoću vjetra pogone turbinu koja proizvodi struju duge su 49 metra, a stup i lopatica, viša su od 120 metara. Njihova brzina okretanja na rubovima veća je od 300 km/h, a što rijetko postižu i asovi formule 1.
Na ovom vjetroparku stalno dežuraju dva Siemensova servisera koji u svakom trenutku moraju biti spremni otkloniti bilo kakav zastoj ili kvar. Za veće radove im dolazi i pojačanje iz Zagreba ili iz inozemstva.
No, osim za vjetroelektrane, Maljković i njegov kolega tehničar Igor Jonjić moraju se stalno brinuti i za svoju, kao i sigurnost drugih radnika i posjetitelja. Izuzetak nije bio ni tim Večernjeg lista koji je nakon dolaska u bazu u podnožju radilišta morao proći kratki tečaj o ponašanju u energetskom postrojenju te sigurnosnim procedurama u slučaju nesreće, a zatim, kao u vojsci, zadužiti zaštitnu opremu.
– Vjetroelektrane su postavljene ovdje jer ima puno vjetra, što znači da ovdje baš i nije najugodnije boraviti. Vjetar je konstanta, a česta je i bura brža od 200 km/h. Ljeti, kada zaprži sunce, temperatura u cijevima kojima se penjemo do turbina skače do 50 stupnjeva Celzijevih navodi Maljković.
Surova klima
O koliko je surovim vremenskim uvjetima riječ, uvjerili smo se i sami jer nam je brzina vjetra od stotinjak km/h na Kamešnici na 1263 metra nadmorske visine otežala ikakvu komunikaciju i kretanje po vjetroparku. Štoviše, zbog sigurnosnih razloga propao je planirani odlazak na vrh vjetroelektrane. Kako su objasnili stručnjaci Siemensova, na 80 metara visine pri ovakvom vjetru cijev se njiše za dobar metar.
No, vremenske nepogode svakodnevica su na vjetroelektranama svuda u svijetu i uglavnom ne ometaju rad servisera. Vrijeme je najveći problem u početku, kada se elektrana instalira. Kako je riječ o opremi enormnih proporcija, a na gradilište se dovozi u serijski povezanim kamionima ukupne duljine i više od 50 metara, olujni vjetar može oduljiti postavljane turbina.
Za instalaciju pojedine vjetroelektrane potrebna su nam tri dana. No, ako je vjetar jači od 10 metara u sekundi, onda se to zna oduljiti. Konkretno, ovaj smo vjetropark postavljali tri mjeseca zbog lošeg vremena kaže Maljković.
Nukleus izvrsnosti
Kada se jednom postave, ako je tako ugovorom predviđeno, „vjetrenjače" su stalno pod nadzorom Siemensa. S jedne strane ih prati „zemaljska posada" u samom vjetroparku, no parametri se konstantno bilježe i u glavnom Siemensovu nadzornom centru za vjetroelektrane u Danskoj. Sanjin Mrkić, voditelj EHS-a u hrvatskom Siemensu, objašnjava da su u samo nekoliko godina uspjeli napraviti u našoj zemlji centar izvrsnosti, a što im priznaju i u cijelom koncernu.
– Mi se vjetrom u Hrvatskoj bavimo četiri godine. Kvalitetna selekcija ljudi, puno rada i velika sredstva uložena u edukaciju i stvaranje vrhunske kvalitete kadra, doveli su do toga da smo postali nukleus izvrsnosti koji će se koristiti u Siemensovu širenju u regiji. Siguran sam da će pri pokretanju projekta u Srbiji te BiH transfer znanja obaviti naši stručnjaci, a ne oni iz Njemačke ili Danske navodi Mrkić.
svi drugi cijene naše ljude,znanje i sposobnosti samo vlastita zemlja ne.. žalosno..