Istraživanja pokazuju kako 47 posto Hrvata u 30-im godinama života ne razmišlja o planiranju mirovine, a 62 posto Hrvata u 50-im godinama vrlo često planira mirovinu. Stoga se građani i kasnije odlučuju na ulaganje u dobrovoljne mirovinske fondove, koje im, uz redovitu mirovinu, omogućuje dodatan novac kojim mogu raspologati već s navršenih 50 godina života. Ulaganje u dobrovoljne mirovinske fondove donosi tri prednosti: porezne olakšice, državna poticajna sredstva te prinos fonda. U dobrovoljnim mirovinskim fondovima, prema podacima Hanfe od travnja ove godine, štedi 271.618 građana, od kojih 243.043 u otvorenim fondovima, a 28.575 u zatvorenim fondovima.
Svrha dobrovoljne mirovinske štednje jest to da se i u mirovini pokuša zadržati standard potrošnje, koji može biti smanjen zbog nižih primanja u odnosu na plaću. Poslodavci koji uplaćuju premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja svojim radnicima oslobođeni su plaćanja poreza na dohodak do visine od 500 kuna mjesečno odnosno 6000 kuna godišnje.
Oslobođenje od poreza
Poreza na dohodak na uplaćene premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja oslobođeni su i porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost. Isti je porezni tretman tih uplata i za poreznog obveznika koji obavlja samostalnu djelatnost (umjetnici, obrtnici i sl.) ako uplaćuje dobrovoljnu mirovinsku štednju za svoje radnike ili za sebe osobno. Premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja koje uplaćuje poslodavac smatraju se rashodima na koje se ne plaća porez na dohodak. Isto tako, premije koje uplaćuju porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost smatraju se izdatcima na koje se ne plaća porez na dohodak. Poslodavac odlučuje o visini i dinamici uplata premija dobrovoljnog mirovinskog osiguranja. Država stimulira i pojedince u ulaganje u dobrovoljnu mirovinsku štednju s dodatnih 15 posto na uplaćena sredstva. Pa je tako moguće uvećati iznos na računu za 750 kn državno poticajnih sredstava godišnje.
Sredstva na računu u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, bez obzira na to tko ih uplaćuje, osobno su vlasništvo i u cijelosti su nasljedna. Prosjek godina članova u dobrovoljnim mirovinskim fondovima je od 40 do 45 godina; najmlađih članova ima već s godinom dana, a najstariji ima više od 90 godina. Osim što su sva sredstva na osobnom računu, temeljem Rješenja o nasljeđivanju, nasljedna u cijelosti, imovina klijenata odvojena je na računu za posebne namjene pa je kao takva izuzeta od ovrhe, likvidacije i stečaja društva.
Dobrovoljna mirovinska štednja može se početi koristiti s navršenih 50 godina života. Mirovina se ugovara s mirovinskim osiguravajućim društvom, a pravo na isplatu iz fonda može se ostvariti jednokratno za članove koji imaju na računu do 10.000 kuna kao jednokratna isplata ili u razdoblju od minimalno pet godina za članove koji imaju na računu do 50.000 kuna ušteđenih sredstava. Četiri su društva za upravljanje dobrovoljnim fondovima – Allianz ZB, Croatia osiguranje, Erste i Raiffeisen, a svaki od njih upravlja dodatno i zatvorenim fondovima za tvrtke koje izdvajaju novac za svoje zaposlenike. Tako je AZ osnovao i upravlja sa šest zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova, a to su: VIPnet, Dalekovod, Hrvatska kontrola zračne plovidbe, Zagrebački holding, Autohrvatska i Zagrebačka banka.
Raiffeisen mirovinsko društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima upravlja također sa šest zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova, a to su: ZDMF Hrvatskog liječničkog sindikata, ZDMF Hrvatskog novinarskog društva, ZDMF Ericssona Nikole Tesle, ZDMF T-HT-a, ZDMF Sindikata hrvatskih željezničara i ZDMF Raiffeisena.
Briga za zaposlenike
Croatia osiguranje dobrovoljno mirovinsko društvo upravlja s tri ZDMF-a: Croatia osiguranja, HEP-a i HAC-a, a Erste plavi upravlja s dva zatvorena dobrovoljna mirovinska fonda: Cestarskim mirovinskim fondom i Ersteom.
Svi ti pokrovitelji, bilo da je riječ o poslodavcima ili sindikatima, pokazuju brigu za zaposlenike, odnosno njihov strandard i nakon odlaska u mirovinu. Iako je štednja za svoje zaposlenike u trećem stupu raširenija u većim kompanijama i onima u stranom vlasništvu, ima i manjih tvrtki koje su prepoznale uplatu novca u III. stup kao dobar stimulativni alat za zaposlenike.
Za razliku od Hrvatske, u kojoj poslodavci svojim zaposlenicima još uvijek rijetko uplaćuju novac u dobrovoljne mirovinske fondove, u zemljama gdje su dobrovoljni fondovi razvijeniji, razvijen je i sustav nagrađivanja zaposlenika preko trećeg stupa.
