Niska cijena nafte i plina na svjetskim tržištima tjera Inu na novu štednju pa su iz tvrtke najavili da će pred upravu i Nadzorni odbor izaći s prijedlogom mjera rezanja operativnih troškova za milijardu kuna do 2018. godine.
Prvo će nastradati kapitalne investicije koje bi se trebale rezati već u tekućoj godini. Ina je lani imala oko 1,65 milijardi kuna kapitalnih investicija jer je više od 62 posto operativne dobiti reinvestirala, a u 2016. mogla bi taj iznos srezati i do 300 milijuna kuna.
Niska cijena nafte pak pogoduje rafinerijama pa su nakon pet godina hrvatske rafinerije konačno poslovale s pozitivnim rezultatom. Ipak to ne znači da u Sisku mogu odahnuti jer u Ini ponavljaju da dugoročno računaju na Rijeku kao središnji pogon. Iako nije bilo potvrde namjere ukidanja sisačkog pogona, predsjednik uprave Ine Zoltan Aldott potvrdio je da će, ako se modernizira, riječki pogon biti dovoljan za potrebe Ine te da će biti nužno pronaći ulogu Siska.
U Rijeku bi se, podsjetimo, trebalo plasirati 400 milijuna eura u iduće četiri godine, a u Ini kažu da su pred donošenjem odluke o plasmanu investicije. Ipak konačnu odluku donijet će tek nakon razrješenja dvojbe oko poreza na rafinerije. U mandatu Slavka Linića Ina je za 2008. i 2009. retrogradno morala platiti još 500 milijuna kuna poreza, zbog čega se vodi postupak na sudu. Ina se nada da nova Vlada neće mijenjati pravila poslovanja i oporezivanja rafinerija u budućnosti, a ako problem bude razriješen, investicija u riječku rafineriju mogla bi biti isplativija.
Prošla godina bila je izazovna za naftnu industriju jer je cijena nafte prepolovljena. Dovoljno je reći da je prosječna cijena barela u Ini pala sa 72 na 48 dolara, no kompanija je minorizirala loše efekte velikim rastom proizvodnje – čak 15 posto – i utjecajem jakog dolara. Čista dobit kompanije iznosila je lani 58 milijuna kuna, a operativna dobit 2,95 milijardi kuna. Nakon otpisa imovine u Siriji, Ina ima gubitak od 1,47 milijardi kuna.
>>Prihodi Ina Grupe pali 21, a neto dobit 83 posto
>>Ina: u izdvajanju maloprodaje zaštićena radnička prava
Ina je godinama naftne derivate lošije kvalitete prodavala po cijenama koje su bile i u ostalim državama srednje Europe. Za to vrijeme nije investirala u rafinerije, prodajnu mrežu, druge kompanije..., dok su druge srednjoeuropske kompanije (npr. MOL) obnovile svoje rafinerijee i pumpe, te kupile druge kompanije (MOL kupio INU). Pitam se gdje je nestala lova iz INE odnosno zašto se INA nije mogla modernizirati, a ponavljam da je derivate prodavala po istoj cijeni (ako ne i većoj) kao i drugi.