Akvakulturna proizvodnja s trenutačnih 56 milijuna tona najbrže je
rastući sektor proizvodnje hrane u svijetu, dok ribolov na otvorenom
već godinama stagnira na 80-ak milijuna tona s neznatnim izgledima za
značajnije povećanje.
Nevjerojatno, ali istinito ulov i uzgoj tuna u ukupnom proizvodu
svjetskog ribarstva sudjeluje s čak 10 posto.
Biznis od 100 mil. USD
Stoga nije čudno što je ovih dana u Hrvatskoj zabranjen izlov tuna uz
uporabu kružnih mreža plivarica, koje su ispunile dopuštenu kvotu, baš
kako bi se spriječio nekontrolirani izlov i osigurao dugoročno održivi
ulov atlantskih tuna. Pogotovo plavoperajne tune (bluefin), koja se
lovi i uzgaja u Jadranu i pod posebnim je pritiskom ICCAT-a
(Međunarodne komisije za zaštitu atlantske tune), doznajemo od prof.
dr. sc. Ivana Katavića, ravnatelja Uprave za ribarstvo i pomoćnika
ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.
Prof. Katavić kaže da se kvota u pravilu ne ispunjava. Uvijek se ulovi
nešto manje od dopuštenog, dok je ribolov udičarskim alatima još
dopušten. Za uzgoj tuna u nas je registrirano osam tvrtki koje
opskrbljuju 32 tunolovca s okružujućim mrežama plivaricama. No, iako je
akvakultura u nas još nedovoljno razvijena i proizvodimo svega 16.000
tona ribe i školjaka iz uzgoja godišnje, a bez problema mogli bismo i
50.000, četvrtinu sadašnjeg uzgoja oko 4000 tona čine
upravo tune, koje Hrvatskoj donose godišnju zaradu do 100 milijuna
dolara i značajno mjesto u svjetskom uzgoju te plave ribe. Stoga nije
slučajnost što je upravo Hrvatska, odnosno Dubrovnik, u studenome
domaćin ovogodišnje konferencije ICCAT-a na kojoj će glavne teme
rasprave biti procjena stanja stoka plavoperajne tune i posljedično
donošenje novih mjera u svrhu daljnjeg razumnog i dugoročno održivog
gospodarenja. Riječ je, naime, o nizu mjera kao što su propisivanje
minimalne ulovne veličine, lovostaj, izlovne kvote, kontrola brodova,
prijava i kontrola podataka o ulovu i uzgoju...
Sve restriktivnije mjere
Ulovna kvota, koju je odredio ICCAT, Hrvatskoj je za ovu godinu
određena u visini 970 tona. Uvećana za neizlovljeni dio iz 2005. iznosi
otprilike 1000 tona, dok se istovremeno za uzgoj uveze dodatnih
1000-2000 tona velikih tuna koje ulove brodovi što love pod drugim
zastavama i kvotama veli prof. Katavić.
Ističe da budućnost uzgoja tuna u nas ovisi prvenstveno o tržištu i
prostorno-planskom definiranju te djelatnosti. No, isto tako i o novim,
posve sigurno, sve restriktivnijim mjerama ICCAT-a, kojih će se
Hrvatska, slijedom međunarodnog ugovora, morati pridržavati.
Tim više što je na nedavnoj sjednici pododbora za akvakulturu FAO-va
Odbora za ribarstvo u Indiji istaknuto kako daljnji rast industrijske
akvakulture jedini može zadovoljiti rastuće potrebe čovječanstva za
ribom i ribljim proizvodima.
Znanstveno-tehnološkim razvojem, napose na područjima genetike,
fiziologije, farmakologije i nutricionizma, akvakultura je bitno
unaprijeđena. Usto je i multifunkcionalna te atraktivna opcija za
investitore, koja pozitivno utječe na smanjenje ribolovnog pritiska i
očuvanje biodiverziteta, ali i unapređuje kvalitetu života ruralnih i
otočnih zajednica završava Katavić.
AKVAKULTURA Dubrovnik u studenom domaćin godišnje konferencije ICCAT-a