Inflacija radi najveću štetu najsiromašnijima i onima s fiksnim primanjima; to su uglavnom umirovljenici i primatelji socijalnih naknada. Brutalno će se povećati jaz nejednakosti; bogati će biti još bogatiji jer će špekulativno ulagati, siromašni će dodatno osiromašiti – upozorava ekonomist Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta, komentirajući kako će se na hrvatsko društvo odraziti inflacijski pritisci nastali zbog globalne politike tiskanja novca koja je još ekspanzivnija od izbijanja pandemije koronavirusa. U Njemačkoj je, obznanio je jučer Njemački savezni zavod za statistiku (Destatis), indeks potrošačkih cijena dosegnuo najvišu razinu u 27 godina. Cijene su im u srpnju porasle 3,8% u usporedbi s istim razdobljem lani, najviše od 1993. Dijelom je to rezultat pada cijena prošlog srpnja kad je vlast zbog pandemije spustila PDV pa su cijene naglo pale, a u međuvremenu je PDV povećan.
Slijedi stagflacija?
Kad je posrijedi Hrvatska, Lovrinčević upozorava da je službeno prikazana stopa inflacije od 2% sasvim izvjesno realno veća. – Indeks bitno podcjenjuje inflaciju, u Državnom zavodu za statistiku trebali bi preispitati metodologiju, kvalitetu uzorka, strukturu potrošnje, navika potrošača, vrste dobara i mjesta potrošnje jer su se uslijed pandemije koronavirusa dogodile bitne promjene – pojašnjava Lovrinčević, napominjući da je, prema aktualnoj metodologiji, iskazan pad cijena voća i povrća u prvih šest mjeseci, a kao indikator za cijene stanovanja koristi se i cijena studentskog smještaja koji se određuje državnim dekretom i mijenja svakih 10 godina. – Bilo bi dobro da nam pošalju adrese tih dućana u kojima se može kupiti voće i povrće po sniženim cijenama, ali ne ono druge i treće klase jer onda to opet iskazuje skrivenu inflaciju, uspoređuju se kruške i jabuke – plastično opisuje makroekonomist. Smatra da nije riječ o privremenu rastu, nego o trendu koji bi se mogao protegnuti u 2022. i donijeti nužno ugrađivanje inflatornih očekivanja u pregovore o cijenama te u ugovore, od privatnih do kolektivnih ugovora u javnom sektoru.
– To će biti „novum“ svih ugovora. Ako dugoročno ostane viša, uz porast javnog duga i usporen rast zbog COVID-19, možemo očekivati dugo desetljeće stagflacije, kao ono krajem 1970-ih i početkom 1980-ih. Porastu li kamate, uslijed njemačkih pritisaka na politike centralnih banaka, četiri do pet europskih država neće moći servisirati dugove. Hrvatska još nije među njima, ali se trudi da uđe u tu skupinu – zabrinut je Lovrinčević.
Hiperinflacije neće biti
Stručnjak za financije Andrej Grubišić također ističe da postojeće potrošačke košarice koje mjere indekse cijena ne uzimaju u obzir sve izdatke pa nisu realne.– Mi već jako osjećamo posljedice rasta inflacije; nekretnine su 30 do 40% skuplje nego prije pet godina, prinosi na obveznice su pali, a 60% imovine za naše mirovine je u obveznicama – kaže Grubišić koji smatra da će inflacija i dalje rasti.– Ne očekujem još uvijek hiperinflaciju, ono što smo imali u bivšoj Jugoslaviji, ali ako je hiperinflacija referentna točka, onda je ovo super, a ne bi trebalo biti. Netko nagriza zarađeni novac samo zato što je upumpao novac u sustav – kritizira Grubišić politiku ECB-a. Smatra da je i najmanja inflacija zapravo oporezivanje bez legislative. – Politika koja kaže da je ciljana inflacija 2% je nekakva dogma koju su kejnzijanci prihvatili kao normalan i poželjan fenomen. Nimalo se s tim ne slažem – poručuje.
Ja virujen našemu Hadezeju. Ako Hadeze i doktor Marić kažu da je dva posto, odna je dva posto i točka!