Nakon 23 godine provedene u Zagrebačkoj banci, s njezine čelne pozicije odlazi Franjo Luković.
– U tijeku je redovit proces konzultacija i priprema za imenovanje uprave Zagrebačke banke u idućem mandatu, koji će početi u veljači 2015., nakon isteka tekućeg mandata uprave – odgovor je banke.
Luković i njegov dugogodišnji suradnik Milivoj Goldštajn odlaze iz uprave. Na čelnu poziciju trebao bi prema najavama doći Miljenko Živaljić, a umjesto Goldštajna Marko Remenar.
Uspješno vođenje
Živaljića je iz Francka u banku doveo sam Luković pa bi to trebao biti “prijateljski odlazak”, kažu poznanici. Luković će u mirovinu sa 65 godina otići sljedeće godine. Osim toga, ni bankarstvo nije više izazovno kao prethodnih godina kada je bilo mjesta za kredite, nove proizvode i usluge pa time i dobre zarade. Luković je najdugovječniji čelnik jedne domaće banke, godinama vodeće na tržištu.
A kako se šali jedan od njegovih poznanika, možda bi trebalo poviriti u Guinnessovu knjigu rekorda i vidjeti je li po tome vodeći i u svijetu.
U vrijeme Lukovićeva vodstva dionice banke uvrštene su na Zagrebačku i Londonsku burzu, prodana je jakoj talijanskoj grupaciji UniCredit, banka je bez obzira na jaku konkurenciju zadržala vodeću poziciju, gotovo uvijek bila prva u izbacivanju novih proizvoda, a i jedna je od rijetkih banaka koja nije sanirana državnim novcem. Osobe koje su blisko radile s Lukovićem imaju podijeljena mišljenja o njemu. Da je volio biti lider i imati zadnju riječ u svemu slažu se svi, no većini to nije smetalo jer je to ionako posao predsjednika uprave. No nekima se takav nastup, s velikim autoritetom, nije sviđao. Vjerojatno su i zato neki od vodećih ljudi u banci otišli. U stvari, velik broj menadžera pekao je zanat u toj banci, a dolaskom novih banaka na tržište devedesetih godina karijeru su, što zbog nezadovoljstva, a što zbog boljih prilika, nastavili u novim bankama na tržištu.
– Sve je htio čvrsto imati u svojim rukama i nije volio konkurenciju oko sebe – kaže jedan njegov bivši suradnik. No velik je broj onih koji su, kažu, imali dobru suradnju.
– Kada bismo se o nečemu dogovorili, on bi se toga držao – kaže jedan od bivših bliskih Lukovićevih suradnika. Priznaje da je volio biti glavni, ali smatra da je to i normalno kada je netko na čelnoj poziciji.
Miran je obiteljski čovjek, kažu poznanici.
– Pamtim ga kao vrlo kvalitetnog bankara, a i danas se često vidimo – kaže Lukovićev bivši suradnik.
– Smiren je, staložen i konzervativan, što je dobro za bankara – kaže Jakša Barbić, zamjenik predsjednika Nadzornog odbora banke. – Ne može ga se navesti na brzopletu odluku, ne reagira impulzivno – nastavlja Barbić.
Da je Luković banku vodio mirno i staloženo, pokazuju i rezultati, a zbog takvih karakteristika bio je vrlo cijenjen u UniCreditu, ali i u inozemnim bankarskim krugovima. Svako jutro može se Lukovića vidjeti kako šeće od kuće prema poslu, a popodne u isto vrijeme kako izlazi iz banke.
Drukčija uprava
Živaljić je, kažu osobe koje s njim surađuju, drukčiji od Lukovića pa tek treba vidjeti kakva će komunikacija biti s njim. Naime, suradnici su naučeni na Lukovićevu smirenost i opuštenost. Osim toga, drukčiji je od Lukovića i po tome što je “umreženiji” po Hrvatskoj, odnosno ima dosta kontakata među političarima i gospodarstvenicima. Remenar je pristojan i poslovan, ali pritom nije krut, opušten je i sklon šali, kaže jedan od njegovih poznanika.
U svakom slučaju, nova uprava dolazi na čelo u vrlo izazovno vrijeme za bankarski sektor, kada se mora nositi s težim ostvarivanjem zarade.
