Gledajući neki dan u HNK predstavu Legenda o Ali paši, nisam mogao,
uščuđen, ne razmišljati o tome koliko malo znamo o svijetu, o
civilizaciji koja se događala, eto, u našem susjedstvu, pod našom
ložom. Činjenica da je to prvi put u trideset godina da narodno
pozorište iz Sarajeva uopće gostuje u Zagrebu, govori možda i koliko
malo želimo znati jedni o drugima i vjerojatno je jedno od izvorišta
zle povijesti na ovim prostorima.
Iako su mu se nadali, predsjednik Mesić nije se te večeri pojavio, jer,
imao je važnijeg posla, smišljajući kako da se naciji opravda zbog već
zaboravljene snimke koju je netko iščeprkao i oživio na javnoj
televiziji. Doduše, u ovom okružju, vjerojatno mu to i ne bi previše
spočitavali, jer i čak i u toj spornoj izjavi nedvosmisleno se zauzimao
- za cjelovitost Bosne.
Dakle, predsjednik je prvo rekao da se ne sjeća, a sutradan se
ipak prisjetio da je dvaput izgovorio da je Hrvatska pobijedila i 41. i
45., no to je, kao, bilo opravdano, jer, govorio je pred 200 nabrijanih
ustaša. Neki kažu da ga onda ne bi trebalo kuditi zbog kukavičluka već
zapravo pohvaliti zbog hrabrosti da pred 200 nabrijanih ustaša izgovori
da je Hrvatska i 45 - pobijedila... No, da ne ponavljam previše, nije
prvi put da Mesić ima kratko pamćenje ni da olako uvrijedi masu ljudi
(on je imao pravo glumiti, njih 200 ne!), niti je to jedina njegova
sporna izjava. Bit će takvih ne samo u privatnim nego i u arhivima
HRT-a.
No, više nikome neće biti previše zanimljive. Mesiću je već oprošteno,
jer prosječni Hrvat u njemu će samo prepoznati sebe u tim burnim danima
kad se kuhala agresija na Hrvatsku. Bilo je to doba kad se od Hrvata
nije ni moglo tražiti da se za nešto ispričavaju. To vrijeme je sasvim
prirodno došlo desetak godina kasnije.
Zanimljivo je jedino što je Mesić otvoreno priznao da je političar i da
ponekad po potrebi (zamislite!) i - laže. Kad je svojedobno nešto
slično izgovorio Andrija Hebrang svi su se danima zgražali. Prema
Hebrangu, nije točno da političari moraju mnogo lagati. Svega 10 posto,
kaže on. E, ako je to Mesićevih 10 posto, onda nije ni čudno što mu je
već sve oprošteno.
Ako je netko mislio na ovaj način diskreditirati Mesića, samo je na
trenutak uspio, jer on iz ovoga zapravo izlazi još jači. Pricidniku se
može štošta zamjerati, i uporna povremena nedosljednost i neozbiljnost,
možda ponajviše odvratan odnos s udrugama onih koji su branili
Hrvatsku, ne 41. ni 45. nego 91. (pri tome ga uopće ne ispričava još
odvratniji odnos nekih od tih udruga prema njemu!)
No takav kakav je, sa svim manama, obavio je veliki posao za domovinu,
prvenstveno u njenom odnosu prema svijetu. Pomogao je da se Hrvatsku ne
tretira više kao mali tvrdoglavi trn u guzici, već kao zemlja koja se
može i prijateljski nasmiješiti. Istovremeno je inzistirao upravo na
onim točkama koje su Hrvatskoj najviše nedostajale ili su presporo
sjedale na svoje mjesto.
Diplomatske i gospodarske delegacije koje je vukao sa sobom na svojim
putovanjima po svijetu najčešće su bile samo turistička svita (bio je
prvi u Gadafijevom šatoru, ali pravi biznis, sasvim prirodno,
nakon njega obavljali su Schröder, Blair i sinovi), no i zbog
Mesića je Hrvatska bila ugodnija luka za strani kapital.
Bez obzira slagali se vi sa mnom ili ne, ono što bi nas sve u ovom
slučaju najviše moralo brinuti je što bi ova afera mogla postati samo
vježba prema kojoj će se voditi kampanje u predstojećim izborima.
Bude li se na ovaj način kopalo po zaboravljenim izjavama i
inzistiralo na nedokazanim korupcijskim aferama, šteta bi mogla bidi
neprocjenjiva. One, tko god bili, koji se budu na takav način
nabacivali blatom, treba na jednak način kazniti - na izborima.
ISPOD CRTE
