Sustav stambene štednje jedini je sustav kreditiranja u koji se upleće država. Ona građane potiče na štednju isplatom svojih poticaja, DPS-ova, pri čemu se maksimalan iznos poticaja, 750 kn, isplaćuje na 5000 kn godišnje štednje po ugovoru.
Više ugovora povoljnije
To ne znači da građani ne mogu štedjeti i veće iznose, samo na njih neće dobiti više od 750 kuna. Više im se isplati sklopiti još jedan ugovor na člana obitelji. Na štednju kamate daju i štedionice koje često imaju i neki poticajni, no minimalni bonus. Ono što je važno za klijenta jest sustav u kojem članovi obitelji mogu sklopiti pojedinačne ugovore sa štedionicom i na svaki od tih ugovora dobiti poticaj, a istekom štednje ili pri međufinanciranju ugovore spajaju kako bi dobili maksimum poticaja i mogli podignuti veći kredit. Jer, svrha sustava stambene štednje nije štednja, nego kreditiranje. Zamišljen je kao model koji će rješavati stambeno pitanje, a kamatama od kredita dio novca vratiti u sustav. Dobrobit ostvaruje i društvo, time što se potiče stanogradnja i niz gospodarskih djelatnosti vezanih uz nju, od čega državi ide dio kolača kroz poreze i doprinose.
Zadan raspon kamata
Manje je poznato da je u sustavu stambene štednje zakonski utvrđeno da kamata na kredite može biti najviše tri posto veća od kamate na štednju. Što je veći iznos vlastitih sredstava kojim raspolaže klijent, kredit je povoljniji, jer za veće iznose vlastite ušteđevine, štedionice daju nižu kamatu. No, kredit se može podignuti i odmah, bez ušteđevine i razdoblja štednje – međufinanciranjem. Tada se kroz dvije do pet godina zapravo otplaćuje dio koji bi klijent morao uštedjeti da podigne kredit. Nakon što istekne kredit za međufinanciranje, počinje otplata redovnog stambenog kredita.
" Jer, svrha sustava stambene štednje nije štednja, nego kreditiranje. " Da to smo znali, smisao bilo kakvog poslovanja sa banakama je da one masno zarađuju. Kao što je engleski nogometaš Lineker jednom rekao, da je nogomet igra dvije momčadiadi u kojoj Njemačka uvijek pobjeđuje.