Tihi obrt skupljanja otpada više i nije tako tih, govore milijunske
zarade u tom sektoru, koji se zahvaljujući “pravim” ljudima na pravome
mjestu, koji su, i prije no što se s njime u Hrvatskoj ozbiljno
krenulo, u njemu namirisali posao budućnosti.
Skupljanje i trgovanje svim vrstama otpada svagdje u svijetu unosan je
posao, toliko da u nekim državama zbog njega ratuje i tzv. smećarska
mafija.
Hrvatskoj je pak taj biznis nametnula Europa. Bez uspješnoga
gospodarenja otpadom i uspješno odrađenog poglavlja o okolišu, što će
Hrvatsku u idućih nekoliko godina stajati oko 11 milijardi eura (većina
iz proračuna), nema članstva u EU, pa se pojedincima sreća što su na
vrijeme zaplivali tim vodama smiješi i u obliku novčanih potpora
države, s kojima se milijunske zarade još uspješnije množe.
Samo CIOS, u kojemu 50 posto udjela drži njemački Sholz AG, najveća
europska tvrtka koja skuplja i trguje starim željezom, u Hrvatskoj
godišnje ostvari oko 750 milijuna kuna prihoda. Temeljni kapital tvrtke
koju vodi Petar Pripuz iznosi 35 milijuna kuna. U novi pogon u
Jankomiru, dostatnom da reciklira sve odbačene i napuštene automobile i
sav električni otpad (kućanske aparate) u Hrvatskoj, uloženo je 230
milijuna kuna, dok je ukupan prihod CIOS-a, koji ima i dvije tvrtke u
BiH i jednu u Srbiji, godišnje 1,45 mlrd. kuna.
Među glavnim su igračima, kojima je Pravilnik o ambalaži i ambalažnom
otpadu pomogao da prošire ili započnu unosan biznis, i Vetropack
Straža, s ukupnim lanjskim prihodima od 600 milijuna kuna i 65 milijuna
kuna dobiti, koja prerađuje oko 26.000 tona stakla na godinu, ili pak
BBS, prva hrvatska tvornica za preradu PET ambalaže u finalni proizvod,
oko koje se svojedobno dizala velika prašina, čiji je kapacitet oko
10.000 tona ambalažnog otpada – trećina godišnje potrošnje hrvatskih
građana.
Glavni skupljač i oporabitelj guma je Gumiimpex-GRP, koji je od početka
2006. sam prikupio gotovo tri četvrtine otpadnih guma – 11.011,86 tona.
U posao reciklaže automobilskih guma, visokovrijedne sekundarne
sirovine, Gumiimpex je uložio 6,2 milijuna eura, od kojih je Fond za
zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao i u slučaju BBS-a,
subvencionirao kamatnu stopu u visini 3 milijuna kuna, u čemu glavna
motivacija sigurno nije bila povećana ekološka svijest.
No, ima i onih koji na prvi pogled legalno rade, posao im je pokriven
dokumentacijom, pogoni su im otvoreni i dostupni, a iza zakonitosti
kriju crno tržište otpada, tvrdi Ljiljanka Mitoš-Svoboda iz nezavisnog
medija za okoliš Alert.
– Nedavno smo pratili rad osječke tvrtke Drava International, koja je
među prvima postala skupljač PET ambalaže i plastičnih folija,
zaposlila nove radnike, proširivala pogone i skladišta, a u javnosti se
prikazivala kao jedna od suvremenih ekoloških tvrtki. Međutim, iza toga
se pokrivao lanac preprodaje PET ambalaže nekom trećem. Tako se za isti
otpad novac dobivao dva puta – od državnih naknada i od preprodaje iste
robe unutar ili izvan Hrvatske – kaže Lj. Mitoš-Svoboda.
Upravo taj primjer iz Alerta istraživali su i pratili mjesecima, čak i
dokumentirali pretovar iz bosanskih kamiona u domaće i obrnuto. No, još
ne funkcionira sustav inspekcije koja bi tako ugledne ekološke tvrtke
kaznila ili preporučila oduzimanje skupljačke koncesije pa takvo
gospodarenje otpadom još neko vrijeme može egzistirati, na štetu svih
nas, smatra Lj. Mitoš-Svoboda.
KORISNI OTPAD Uz blagoslov i novčanu potporu države nekim tvrtkama prilično dobro ide
