Među županijama postoje velike razlike u razini i dinamici kretanja plaća, a broj regionalnih jedinica s iznadprosječnom plaćom je malen, pokazala je analiza stanja i kretanja bruto i neto plaća po županijama, odnosno prema statističkim regijama Hrvatske NUTS 3, priopćio je HGK.
U razdoblju od 2008. do 2016. samo Grad Zagreb bilježio je veću bruto plaću od prosječne u Hrvatskoj, dok su kod neto plaće veću od prosječne uz Grad Zagreb povremeno imale još Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija. Pritom su plaće u 2016., u odnosu na 2008. godinu, povećane u svim regionalnim jedinicama u rasponu od 3 posto (Ličko-senjska) do 13,5 posto (Brodsko-posavska županija) kod bruto plaće te u rasponu od 5,8 posto do 15,4 posto kod neto plaće.
Neto plaću nižu za 15 i više posto od prosjeka Hrvatske u 2016. godini imale su Bjelovarsko-bilogorska, Krapinsko-zagorska, Virovitičko-podravska, Varaždinska i Međimurska županija. U Međimurskoj županiji plaća je bila najmanja.
Plaće u Hrvatskoj obilježava znatna razlika u njihovoj visini po regijama, što za sobom povlači i razlike u životnom standardu stanovništva u pojedinim područjima te u određenoj mjeri rezultira pritiskom na dinamiziranje procesa unutarnjih i vanjskih migracija, navodi HGK.
Izraženije ujednačavanje razine plaća po regijama teško je očekivati bez promjena u strukturi gospodarstava regija prema djelatnostima veće dodane vrijednosti te inovativnijoj i tehnološki naprednijoj proizvodnji, za što je ipak potrebna snažnija investicijska aktivnost i dulji vremenski horizont za povećanje konkurentnosti gospodarstva, poručuju iz HGK.
Pogledajte video o tome kako će se u Hrvatskoj plaćati cestarina:
