Nakon što prestane isplata potpora za čuvanje radnih mjesta, koje prima stotinjak tisuća poslodavaca za 600.000 zaposlenih, Hrvatska bi mogla uvesti subvencije za kratki rad po uzoru na Austriju, Njemačku, Švedsku i niz drugih europskih država koje preko skraćenog radnog vremena stimuliraju poslodavce da zadrže radnike.
Tjedno 20 ili 30 sati
Ta će se tema otvoriti na današnjoj sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća, ali tko bi u Hrvatskoj i kako mogao koristiti subvencije, još je nepoznato. Je li moguće da više stotina tisuća zaposlenih umjesto 40 sati počnu tjedno raditi samo 10, 20 ili 30 sati? Europska je komisija, i to na traženje Europske konfederacije sindikata, ‘blagoslovila’ tu mogućnost te je čuvanju radnih mjesta namijenila 100 milijardi eura kredita koji će se po određenom ključu odobravati članicama. Kolika bi svota kredita mogla pripasti Hrvatskoj, još se ne zna, tako da nije jasno ni koliko bi novca Hrvatska mogla izdvojiti za sufinanciranje kratkog rada. Zemlje koje su uvele subvencije za skraćeni radni tjedan taj model planiraju zadržati šest (Austrija) ili deset mjeseci (Njemačka).
Premijer Andrej Plenković rekao je da bi se potpore za plaće mogle produljiti još mjesec dana, ali samo za turizam, prijevoz i djelomično ugostiteljstvo ako im (neslužbena je informacija) prihodi padnu više od 50 posto. HUP gura kraći rad kao novo rješenje, spominjali su ga i sindikati, a za germanski model odlučio se i SDP, kojemu bi skraćeni radni tjedan uz naknadu plaće na teret države, bio jedan od prvih poteza ako dobiju izbore.
Austrija je jedna od prvih europskih država koja ‘radi kraće’ treći mjesec zaredom i država isplaćuje razliku plaće za 1,2 milijuna zaposlenih. No, upravo je u Austriji ovaj tjedan krenuo drugi krug pregovora da se uvedu novi kriteriji za korištenje mjere jer se pokazalo da država poslodavcima isplaćuje znatno više nego što oni prosljeđuju radnicima. Nešto slično imamo i u Hrvatskoj kod skupine radnika koji su i prije koronakrize primali minimalnu plaću, za koje država osigurava 4000 kuna, a poslodavci im uplate 3250 kuna. Austrijski radnik koji radi kraće dobiva na ruke 80 posto svoje ranije plaće, no država refundira tvrtki razliku do 100 posto plaće.
Der Standard iznosi procjenu da su tvrtke dosad dobile oko 500 milijuna eura više nego što su isplatile radnicima, zbog čega su tamošnji sindikati zatražili promjenu kriterija kako bi državna potpora išla izravno na račun radnika, ali i da novac dobiju tvrtke kojima je ta pomoć doista potrebna. Radnicima na skraćenom radnom tjednu u Njemačkoj isplaćuje se 60 posto prijašnje plaće (67 posto ako imaju djecu), no za pojedine skupine taj se udio može povećati. Predsjednik SSSH Mladen Novosel još je početkom travnja tražio od Plenkovićeve vlade da se sličan model uvede i kod nas, no sve do ovog tjedna nije se o tome ozbiljno razmišljalo.
Sindikati bi precizne kriterije
– Naša je želja da se sačuvaju radna mjesta, ali uz precizne kriterije. Mi smo neuređena država, rasuli smo novac za potpore bez ikakvih kriterija tvrtkama kojima ta pomoć nije bila potrebna i zato bi kriteriji za skraćeni radni tjedan trebali biti jasni – komentira sindikalistica Ana Pezelj. Esdepeovac Zvonimir Mršić uvjeren je da bi polovica dosad otpuštenih radnika zadržala posao da je ovakva subvencija uvedena odmah na početku karantene. No, pitanje je koliko bi ih prešlo na kraći rad samo da bi tvrtka dobila potpore, a u isto vrijeme, ljudi bi morali raditi kao i dosad. Čuvanje zaposlenosti tijekom prva dva mjeseca karantene hrvatski bi proračun moglo stajati više od šest milijardi kuna, nakon promptne isplate za ožujak, travanjska potpora je nešto sporija. U resornom ministarstvu vele da “isplata sredstava teče sporije nego je predviđeno zbog velike količine podataka te kašnjenja s dostavom dokumentacije u pojedinim slučajevima.”
Mjere su pomogle, sada dalje moraju krenuti mjere za oporavak. Tu više nije toliko bitna direktna pomoć, već su bitne reforme... Sada se zaposlenost umjetno održava, no što prije to treba preći na realno. Ne može privatni sektor održavati socijalu, za to je zadužena država. Privatni sektor mora se prilagoditi, postati efikasan i profitabilan, treba se prilagoditi... Prošli puta smo u krizi radi javnog sektora žrtvovali, zapravo potpuno devastirali privatni sektor. Sada još uz to održavanje javnog, želimo na privatni sektor nabaciti i teret socijalnog (koji inače plaćaju kroz poreze)... Ono što je najgore od svega, a vidimo da se ponavlja, da opet gospodarski smjer država dogovara sa sindikatima državnih i javnih službi, što znači da idemo istim, provjerenim smjerom prema dolje... A ti sindikati i dalje tupe da ljudi odlaze van ne radi politike i javne službe, već radi privatnog sektora. Ljudi odlaze u države gdje je javni sektor puno manji, radnička prava formalno manja, gdje se više radi, gdje su socijalna zaštita i zdravstvena zaštita formalno manje... Bit uspješne države je visoki standard i sigurnost posla. Ali ne sigurnost posla ugovorom, već izborom, dok se visoki standard ne postiže jačanjem države, već baš obrnuto... Sve toliko suprotno od onoga što mi radimo, da je to jednostavno teško za povjerovati. Sve uspješne države krenule su od reforme javnog sektora, ono što nitko kod nas ne želi...