Istraživanja Jadranskog mora krenula su 1968. godine, a prvo bušenje uslijedilo je 1970. godine unajmljenom francuskom platformom “Neptune“. Godine 1973. platforma Neptun pronašla je ležište plina 120 km zapadno od Zadra. Tada je zapaljena prva domaća baklja na moru, i to na bušotini Jadran 6. Iste godine otkriveno je i plinsko polje Ivana nakon čega će uslijediti otkriće plinskog polja Ika. U Vjesniku industrije nafte, koji je izlazio svakog ponedjeljka, u broju 268 koji je objavljen krajem prosinca 1970. godine moglo se pročitati: “...bušenje na istražnoj lokaciji Jadran 1 završeno je tijekom jeseni, a sada se buši na drugim istražnim lokacijama na pučini ispred zadarskog arhipelaga.
Platforma Neptun trebala je doprijeti do 3500 metara dubine. Geolozi budno prate sve faze bušenja i ispituju uzorke stijena iz bušotine, prikupljajući tako nove neophodne podatke. Za svakih 40 sati rada ili 60 metara bušotine treba mijenjati dlijeto, koje je stajalo dva do tri milijuna tadašnjih starih dinara. Na platformu se putuje brodom ili helikopterom, a na početku i svršetku putovanja moraju se obaviti sve formalnosti kao da se putuje u inozemstvo – pogranična i carinska kontrola. Helikopter je u bazu u Gaženici prevezao pet putnika i dva paketa novih bušaćih dlijeta. Nakon četrdesetak minuta leta putnici stižu do istražne lokacije Jadran 2. Neptun je obavijen maglom. Iz zraka izgleda poput čeličnog diva. Sada, u radnom položaju, najviša mu je kota bušaći toranj visok 48 metara. Na tom je čeličnom otoku ugrađeno više od 8000 tona materijala. Neptun je spustio svoje tri goleme noge (svaka je duga 118 metara) poput pauka, sve do dna kako bi mogao bušiti još dublje. Dizelski agregati, koji uz pomoć elektrocentrala proizvode struju, stalno bruje.
Na platformi, kada je u radnom položaju, u pravilu rad nikada ne prestaje. Na tornju se radi 12 sati neprekidno, a smjene su točno u podne i u ponoć. U strojarnici je buka najveća. Struju daju agregati ukupne snage 6000 KS. Za manipulaciju materijala na platformi postoje tri dizalice, svaka po 22 tone nosivosti. One su, uz bušaći toranj, sada dominantne točke platforme. Oko platforme “dežura“ nekoliko galebova, a malo podalje Smith-Lloydov brod za prijevoz materijala i ljudi. Radi se po svakom vremenu. Nedavno je bura puhala brzinom od 180 km/h. Bilo je i velikih valova, ali rad nije prestajao.
Na lokaciji Jadran 2 bušači su doprli do 3190 metara. Na prvoj lokaciji na našem dijelu Jadrana dobivene su zanimljive geološko-naftne karakteristike. Nadajmo se novim dobrim vijestima, a pri tome se valja podsjetiti da naši susjedi Talijani istražuju morsko dno već od 1959. i da do danas nisu završili s istraživanjem. Na našem dijelu Jadrana tek smo ove godine praktički počeli s bušenjem. Ne valja smetnuti da samo opsežni i ustrajni istraživački radovi mogu dovesti do pozitivnih rezultata.“
