Sa Zoranom Štiglićem, direktorom Dinamarina, razgovarali smo o tome kako je ta tvrtka s Inom sklopila posao prijevoza naftnih derivata Jadranom s obzirom na to da se taj natječaj smatra spornim jer Dinamarin u trenutku natječaja nije imao brodove.
Budući da se u svim tekstovima dosad problematizirala činjenica da je Dinamarin dobio posao prijevoza nafte s Inom iako nije imao brodove, možete li objasniti tu situaciju?
Sve glasnije optužbe da Dinamarin nije imao brodove potrebne za sklapanje ugovora s Inom posljedica su nepoznavanja strogih pravila pomorskog poslovanja i načina ugovaranja brodskog prostora. Prema tim pravilima brodski se kapaciteti osiguravaju u skladu s konkretnim potrebama, odnosno onda kad se osigura njihova eksploatacija u određenom razdoblju. Naime, Dinamarin nije vlasnik brodova nego brodar, a prema definiciji Pomorskog zakonika brodar je pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata. Bitno je naglasiti da su oba naša broda, Kijac i Sepen, pod drugim imenima i prije nego što su angažirani za dužobalni razvoz nafte za Inu prevozili terete za potrebe Diokija, tako da su nam ti brodovi bili i više nego dobro poznati. Taj je natječaj bio raspisan prema zakonima RH i u skladu s međunarodnim konvencijama, a je li brodove Dinamarin imao u trenutku raspisivanja natječaja, nema nikakve veze s prirodom pomorskog poslovanja s obzirom na to da je Dinamarin brodar, a ne vlasnik broda.
Logistička potpora
Zašto je tvrtka Dinamarin osnovana samo tri mjeseca prije nego što je Ina objavila taj natječaj?
Dinamarin je osnovan ponajprije radi pružanja logističke potpore u pomorskom prijevozu sirovina Dioki Grupe. Posljednjih nekoliko godina Dioki Grupa, a osobito zbog otvaranja pogona za proizvodnju vinilklorid monomera (VCM), ima povećanu potrebu za prijevozom svojih sirovina i gotovih poluproizvoda pa je osnivanje Dinamarina bilo logično i opravdano. Bitno je naglasiti da poslovanje Dinamarina nastavlja dugogodišnju tradiciju pomorske logistike Dina Petrokemije na Krku od gotovo stotinjak čartera, odnosno najmova brodova godišnje. Već 30 godina poznato na je svako kretanje brodova i roba na Mediteranu. S obzirom na dugogodišnju uspješnu poslovnu suradnju Diokija, Dine i Ine te činjenice da su te tvrtke nekad bile u Ininu sastavu, Ina je prepoznala Dinamarin i mogućnost povoljnijeg ugovaranja svojih potreba za prijevozom nafte. Nije tajna da je Ina 2007. i 2008. bila izrazito nezadovoljna JPS-om, prijašnjim pružateljem usluge razvoza nafte zbog odbijanja modernizacije flote. Nakon što je istekao ugovor Ine i Jadranskog pomorskog servisa, Ina je s njima odbijala obnoviti višegodišnji ugovor o razvozu nafte te ga je zato posljednjih godina produžavala svaka tri mjeseca.
Zašto smatrate da je JPS, koji je prije Dinamarina vozio naftu za Inu, monopolist?
Objašnjavati zašto je JPS Ante Marasa bio monopolist je apsolutno suvišno s obzirom na to da je on 12 godina, vještim političkim igrama, ekskluzivno obavljao uslugu prijevoza nafte, pri tome uništavajući svaku moguću konkurenciju. Dobro je poznato da su, kada na tržištu nema konkurencije, tj. postoji monopol, krajnji korisnici, dakle kupci, ti koji trpe najviše i to zato što takva poduzeća tijekom vremena postaju manje efikasna i inovativna. Upravo tako se Jadranski pomorski servis “uspavao” zbog svoje sigurne pozicije na tržištu čime je usluga koju je pružao postajala sve manje zadovoljavajuća i sigurna za Inu.
Opremljeniji brodovi
U čemu je ponuda Dinamarina bila bolja od JPS-a?
Ponuda Dinamarina bila je tehnički i komercijalno superiornija u odnosu na ponudu konkurencije. U usporedbi ugovornih uvjeta koje Dinamarin ima s Inom sasvim je jasno zašto je Dinamarin dobio posao. Dinamarin, naime, ima nižu ugovorenu vozarinu od JPS-a, sigurnije brodove koji su bili 15 godina mlađi, naspram Marasovih (vlasnik JPS-a op.a) koji su bili stari 18 i 19 godina. Osim toga, Dinamarinovi brodovi tehnički su kvalitetnije opremljeni, imaju i dvostruko veći kapacitet istovara robe, imaju veći kapacitet i dvostruku oplatu broda za razliku od jednostruke JPS-ovih brodova. Nadalje, jedan od najvažnijih uvjeta natječaja za Inu odnosi se na mogućnost prijevoza minimalno četiri vrste tereta odjednom proizlazi iz činjenice da Ina proizvodi više od deset različitih vrsta roba. Brodovi JPS-a ne zadovoljavaju ni ovaj uvjet natječaja.
Dinamarin nije vlasnik brodova nego brodar, a prema definiciji Pomorskog zakonika brodar je pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata. a je li brodove Dinamarin imao u trenutku raspisivanja natječaja, nema nikakve veze s prirodom pomorskog poslovanja s obzirom na to da je Dinamarin brodar, a ne vlasnik broda. Ko koga beje ovdi, glupi novinar.