"Dobar dan. Zovem iz Konavala. Znate gdje je to? Gradio bih kuću od nekih 100 kvadrata! Gledam ove vaše. Izgledaju kao prave. Ali znate, ovo kod nas je trusno područje, čuli ste za potres u Dubrovniku? A i to nije sve. Ovdje često puše bura. I to ne neka slaba, nego orkanska bura. Evo upravo sad fijuče – čujete li je kroz slušalicu… Pa, recite vi meni, jeste li sigurni da to vaša kuća može izdržati. Ona je ipak, znate, montažna…"
Bio je to prvi telefonski poziv s kojim je započeo radni dan Tihane Klofutar, voditeljice prodaje Domusplusa, tvrtke specijalizirane za projektiranje, izradu i montažu niskoenergetskih montažnih kuća, kad smo ih posjetili u njihovom projektnom uredu u Ilici 347 kako bismo im uručili oznaku Green Mark, vodeću hrvatsku oznaku za izvrsnost u zelenom gospodarstvu. Nije da smo prisluškivali, ali, zbog drugih zaduženja inženjerka građevinarstva gospođa Klofutar sugovornika je stavila na zvučnik, tako da smo ulazeći u ured Hrvoja Kuretića, utemeljitelja, vlasnika i direktora tvrtke i prije početka razgovora bili ubačeni u središte zbivanja.
"Znam da vam broj pitanja koje ste čuli na ulazu zvuči kao da nikad nema kraja, ali mi smo na njih navikli i uvjeren sam da će Tihana vrlo brzo odgovoriti na sve što klijenta zanima. U ovom smo poslu od 2006. godine i, vjerujte mi, tada je lista s pitanjima bila znatno duža", ležerno nam kaže gospodin Hrvoje, koji je te godine, nakon što se stekao iskustvo u sličnim poslovima, osnovao Domusplus i okupio ekipu s jednim ciljem: u gradnji niskoenergetskih montažnih kuća ponuditi kvalitetu koja će zadovoljiti najviše europske standarde. Osam godina kasnije, siguran je, može reći kako je u tom pionirskom poslu uspio. U svo to vrijeme dobio je i državni poticaj: Punih 10.000 kuna za marketing.
"Uistinu je riječ o pionirskom poslu, iako će netko reći kako su se kod nas montažne kuće proizvodile znatno prije", kaže Hrvoje i pojašnjava: " Jedna stvar je proizvoditi kuće u "garažnim uvjetima", a druga je ostvariti razinu serijske proizvodnje, visoku kvalitetu izvedbe i materijala."
Danas Domusplus djeluje na dvije lokacije: u zagrebačkoj Ilici je projektni ured, a u Donjem Desincu, kraj Jastrebarskog, proizvodnja. Tvrtka zapošljava 30-tak radnika, 7 ih je u uredu, a u proizvodnji 20-tak. Svi su visokokvalificirani u svom segmentu posla, od arhitekata i projektanata do ekonomista i radnika na montaži i svi redovito pohađaju nove edukativne tečajeve prateći novitete u ovom dijelu građevinarstva. Kapacitet proizvodnje koji je 2006. godine bio 10 kuća godišnje, sad je narastao na 50 kuća, a ove godine ulažu u proširenje pogona kraj Jastrebarskog (povećat će ga dvostruko i iznosit će 1500 četvornih metara) što će broj kuća proizvedenih u godinu dana povećati na čistu stotku. Vrlo brzo izložit će i neku vrst ogledne kuće, projektirane kao samodostatne jedinica čija će potrošnja biti 0 KW. Naime, svu potrebnu energiju preko fotopanela stvarat će sama.
"Voljeli bismo kad bismo mogli reći kako je naš proizvod u cijelosti hrvatski, ali to nije moguće, iako bismo prvi podržali ideju o stvaranju takve vrste klastera. Nažalost, kod nas ne postoje tvrtke koje bi u segmentu drva, izolacijskog materijala i ploča mogle nuditi kvalitetu i količinu koja je nama potrebna. Znam da to posebice zvuči čudno kad je posrijedi drvo, ali kod nas je gospodarenje šumama u usporedbi s Češkom, Austrijom, Italijom ili Slovenijom, bitno slabije postavljeno, što se jasno odražava na računici poslovanja. No, ipak, kad je znanje i pamet posrijedi, a to je najvažnije, ovo je hrvatski proizvod", ističe Hrvoje, domećući kako su osim u vlastito educiranje morali ulagati i u educiranje tržišta, jer je Hrvatska bila zemlja "tradicionalnih pogleda" po kojem je "montažna kuća nužno lošija od one prave".
"Učinili smo ogroman napredak iako bi se moglo reći kako svijest o prednosti naših niskoenergetskih montažnih kuća u odnose na one klasične raste proporcionalno s razinom BDP-ja pojedine regije. Primjerice najviše kuća smo prodali u Zagrebačkoj, Međimurskoj, Istarskoj i Primorskoj županiji. U Ivanić gradu pothvat koji je započeo 2009. godine kao "pilot projekt" energetski štedljivog, ekološki osviještenog i ekonomski izuzetno isplativog obiteljskog naselja, polako ali sigurno dostiže svoj puni sjaj. Ponosni smo na desetu koju smo nedavno završili, a sigurni smo da će broj izgrađenih niskoenergetskih kuća u naselju Poljana uskoro mnogostruko uvećati. I prodaja u Slavoniji je krenula i s tim sam pomakom zadovoljan. Za Dalmaciju i Liku vrijeme tek dolazi, iako smo dogovorili neke poslove, mislim da će ulaganja u turizam u Dalmaciji sigurno donijeti procvat", ističe Hrvoje i daje primjer kuće namijenjene za izdavanje u Omišu, koje zbog totalne energetska neovisnosti neće ni imati priključak za električnu energiju.
"Hrvatski trend malo kasni za europskim, ali ni tamo nije sve išlo lako. U Austriji je primjerice u 80-tima bilo samo 5% montažnih kuća, sada ih ima 40%!", ističe i dodaje kako je Domusplus spreman dočekao ulazak u Europu. Samo sedam dana nakon službenog prijema isporučili su prve kuće u Sloveniji i Austriji. Ove godine u Sloveniji isporučuju 7, u Austriji 15. Izlazak na EU tržište omogućio im je poseban Certifikat o sukladnosti MPA instituta iz Stuttgarta. A kad je edukacija posrijedi osim kupaca organizirani su i tečajevi za činovnike koji izdaju dozvole za izgradnju pri lokalnim tijelima, ali i bankari u segmentu zelenih kredita.
Tko kupuje njihove kuće? Statistika kaže da su to mlade obitelji koje su se radeći ili živeći u inozemstvu osvjedočile u prednost niskoenergetskih kuća. S njima nema puno edukacijskih razgovora, oni odmah prelaze na bitno, nakon što pregledaju katalog sa stručnjacima iz Domusplusa počinju usklađivati svoje želje i planirati kuću iz snova.
"Najveći broj naših kuća rađen je prema narudžbi, a ne prema kalupu,u uskoj suradnji s investitorom. U tom smislu one nisu samo kuće s idejom nego i sa srcem. I to toplim!", kaže nam gospođa Tihana, koja je u međuvremenu završila razgovor s potencijalnim vlasnikom kuće u Konavlima. Pitamo je, koje su to prednosti njihovih kuća u odnosu na one građene po klasičnom stilu: Od cigle, kamena i bloketa? "Bojim se da nemate toliko prostora!", smije se.
"Evo primjerice, gospodin koji je nazvao živi sa obitelji, suprugom i dvoje djece koja imaju astmu kao podstanar u novogradnji u Dubrovniku. Plaća mjesečnu stanarinu 500 eura, što je godišnje 6000 eura. Prva ušteda je ta da, ako bi gradio klasičnu kuću, a ona u najbržem slučaju traje godinu dana, morao bi računati i na taj trošak. Kod nas bi kuću dobio za mjesec ili dva dana. Dakle, brzina gradnje je neusporediva. U troškovima konstrukcije odnos cijena bi bio isti, ali čim je posrijedi izolacija naša je jeftinija u izvedbi za 15%, tome treba dodati enormnu uštedu u troškovima vezanim uz grijanje, naši su 5-6 puta niži. Kad sam mu rekla da obitelj iz Samobora, koja je kod nas naručila i izgradila kuću, za grijanje 145 četvornih metara jednom kalijevom peći na drva troši 5 kubičnih metra drvenog ogrijeva godišnje ili 1500 kuna, nije mogao vjerovati. Toliko je naša izolacija naprednija od klasične. A problemi s astmom djece? Kod nas ih nema jer su svi materijali ekološki pa je zdravo stanovanje osigurano", kaže gospođa Tihana ističući kako je oznaka izvrsnosti Green Mark jamstvo ne samo za zdrave materijale nego i za to da je priča Domusplusa zelena od početka do graja: Od izbora materijala do njihove gradnje, do recikliranja i zbrinjavanja ostataka kojeg praktički i nemaju.
Što je s vijekom trajanja kuća? Klasična gradnja je ipak u prednosti, pitamo i nismo sigurni da smo zbunili sugovornike.
"Znate li da u Hrvatskoj postoje tradicionalne montažne kuće stare više stoljeća? Eno ih u Lekeniku, riječ je o starim posavskim drvenim kućama. Kad su one s ondašnjim slabim znanjem o održavanju drveta preživjele toliko, budite uvjereni da mi koji koristimo najnovija tehnološka dostignuća imamo daleko bolja rješenja", odgovara Hrvoje. Tihana pak dodaje kako u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji postoje montažne kuće stare do 200 godina, a Domusplus za svoje procjenjuje da je trajanje od 180 neupitno. Službena garancija na konstrukciju je 30 godina, a na materijale onoliko koliko daje proizvođač.
"Ono što veseli jesu narudžbe koje stižu iz tzv. javnog sektora. Primjerice naše kuće danas su i jedna igraonica u Delnicama i jedan dječji vrtić u Zagrebu. I u tim projektima posebne namjere izborili smo prednost", ističe Tihana.
A što je s potresom i burom? Možda to ipak kod gospodina iz Konavala prevagne?
"Rekla sam mu da naše kuće iskazuju veću otpornost za potres i odmah ponudila činjenice. Naime, drvene konstrukcije u montažnim kućama znatno se bolje ponšaju u slučaju potresa od zidanih. Testovi i iskustva iz Japana i SAD-a pokazali su da one mogu podnijeti katastrofalne potrese uz minimalna oštećenja i u tome su znatno bolje od klasične gradnje kaže gospođa Tihana i kad je osjetila da je uvjerila i nas koji smo pokušali igrati ulogu advokata tradicionalnog hrvatskog skepticizma, pušta nam film o montaži jedne kuće. Traje 4 minute u kojima štoperica pred nama prati ubrzani slijed montažu dvokatnice od nekih 300 četvornih metara. Kadar za kadrom, pred nama ni iz čega niče kuća: Montaža je započela u 8 sati ujutro završila u 18, dok sunce još nije zašlo.
"Naši radnici kažu kako kuća od 100 četvornih metara mora biti gotova do ručka", govori Hrvoje.
Hipotetski, dok smo razgovarali za ovaj tekst, dok sam ga ja napisao, a vi pročitali, kuća u Konavlima – već bi bila gotova!
Vijesti iz svijeta energetike, obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i zaštite okoliša pratite na portalu www.croenergo.eu
