U plavim kašetama pijuču deseci tisuća jednodnevnih "žutih loptica", koje samo što nisu krenule put odredišta, a u svakom od inkubatora grije se i po 70-ak tisuća oplođenih jaja iz kojih će za koji dan izaći novi pilići i purići. Temperatura od 37,7 stupnjeva, vlažnost zraka... pod kontrolom su najsuvremenijih servera koji će u slučaju kakvog problema automatski alarmirati čak devet mobitela u tvrtki. Sve je bijelo, sterilno i prije nalikuje na kakvu scenu iz budućnosti. No priča je sadašnja i događa se u obiteljskoj tvrtki Valipile u Sesvetama, koja je iz anonimnosti u središte pozornosti javnosti dospjela tek ovih dana, nakon što je u zakup pokušala uzeti posrnuli pazinski Puris u stečaju.
Vlastito iskustvo i znanje
– Čak 80 Purisovih zaposlenika posljednjih godinu dana ima posla samo zato što za nas obrađuju piletinu – kaže izvršni direktor te tvrtke Andrej Alilović. Kako bi s tvrtkom Puris objedinili proizvodnju tovnih pilića na 40-ak vlastitih i kooperantskih farmi, u pazinsku su tvrtku za to vrijeme bespovratno uložili oko pola milijuna kuna. Na kraju su jedini dali pismo namjere i iskazali interes za Puris, da bi ga, tvrdi Alilović, u jednogodišnji zakup dobila Geneza, tvrtka sa samo 10-ak ljudi u kriznom menadžmentu.
– To je skandalozno, štetno i nezakonito – kaže, uvjeren da je u pitanju "velika kuhinja" i lokalnih političara i sindikalaca. Žalili su se Trgovačkom sudu u Rijeci. No i upućenima u osjetljivu proizvodnju peradi nepoznanica je kako će Geneza bez iskustva u proizvodnji pilića, bez opreme i znanja dignuti posrnuli Puris na noge. Ili ga čeka isti scenarij kao i u vrijeme kad ga je kontroverzni poduzetnik Walter Wolf dobio pred nosom Vindijine Koke? S vlastitom valionicom, proizvodnjom stočne hrane te distribucijom, u tvrtki Valipile tvrde kako bi oni na svakom kilogramu proizvedena mesa u Purisu uštedjeli kunu, što je preduvjet i za konkurentnost. Tvrtka danas ima 107 zaposlenih i u obiteljskom je vlasništvu Borisa Belka. Prije 23 godine nastala je iz jednog inkubatora u garaži, a danas je jedna od najbrže rastućih u nas.
Pile moje u tri trgovine
U zadnjih nekoliko godina prihode je sa 60 milijuna lani digla na 147,5 mil. kuna, uz dobit od 2,5 milijuna. Sva dobit reinvestira se dalje pa su samo lanjska ulaganja s Purisom iznosila 26 mil. kuna. U ovoj godini, dobiju li Puris u zakup, planiraju prihode od 180, a bez Purisa od oko 170 mil. kuna, čime će "nepoznato" Valipile, koje nikad nije bilo u blokadi niti je ikome dužno, doći u rang velikih tvrtki u Hrvatskoj, govori Alilović. Od turbulentnih cijena sirovine za proizvodnju štite se višemilijunskom avansnom preplatom kod dobavljača stočne hrane, dok su po pitanju piletine, s oko 200 tona ili 50.000 pilića mjesečno, uz 80-ak malih kupaca, najveći dobavljač Lidlu, Kauflandu i Šparu, za koji rade marku S-Budget.
Ni tu nije kraj, tvrdi Alilović, pa će ovih dana prodaju mesa pilića, s kojom drže 11% tržišta, proširiti na tri vlastita maloprodajna dućana pod brendom Pile moje, i to u Zagrebu, Sisku i Karlovcu. Pregovaraju i o izvozu u Austriju, u što bi se, dodaje, izvrsno uklopio i respektabilni brend Purisa s kojim bi ušli u segment prerađevina.
>> Vindija ulaže 18,2 milijuna kuna u povećanje proizvodnje pilića
dečki, samo naprijed... ne dajte se. Ali ako nešto "smrdi" kod tog Purisa (što najvjerojatnije i je tako), bolje da se primite i dalje svoje tvrtke, sagradite nove pogone i proširite proizvodnju unutar postojećih okvira. Jer inače, sudeći prema našoj državi, u opasnosti ste da izgubite i ovo što imate.