Godišnje se u Hrvatskoj na hranu i piće lani potrošilo oko 52 milijarde kuna, troškovi stanovanja odnijeli su 46 milijardi kuna, a odjeća, komunikacije ili liječenje po približno 11 milijardi kuna! Podaci su to Eurostata iz najnovijeg istraživanja o Izdacima za krajnju potrošnju domaćinstava u 2018. godini. Godišnja vrijednost svih izdataka za krajnju potrošnju lani je u Hrvatskoj bila oko 275 milijardi kuna, što čini protuvrijednost od 73 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda zemlje, uz Cipar najviše u Europskoj uniji.
Restoranima 38 milijardi kn
Izdaci za krajnju potrošnju uključuju potrošnju hrvatskih kućanstava, ali i stranih turista koja se, prema hrvatskim izvorima, procjenjuje na oko 80 milijardi kuna. Kad se isključi potrošnja turista, proizlazi da se potrošnja domaćih građana lani kretala neznatno ispod 200 milijardi kuna. Hrvatski je BDP upravo zbog znatnog udjela osobne potrošnje izuzetno osjetljiv na povećanje ili smanjenje plaća, kredita, mirovina i ostalih socijalnih transfera budući da je potrošnja glavno pogonsko gorivo za domaću ekonomiju. Na razini Europske unije najmanji udio privatne potrošnje u BDP-u ima Irska, oko 30 posto, potrošnja kućanstava u Njemačkoj je oko 50 posto, a Sloveniji 55 posto. Lanjska vrijednost izdataka za krajnju potrošnju u Hrvatskoj pet puta je veća od ukupne vrijednosti svih investicija u zemlji koje su se kretale oko 55 milijardi kuna! Tek kad se ukupna potrošnja stavi u odnos s investicijama privatnog sektora i države, postaje jasno zašto se sporo razvijamo, pogotovo ako se dio kolača koji dolazi od turizma temelji na jeftinim uslugama.
Glavno pogonsko gorivo za domaća kućanstva, a onda i rast BDP-a, su plaće i mirovine koji zajedno teže oko 12 milijardi kuna. Mjesečni fond neto plaća u tvrtkama (bez obrta i slobodnih profesija) lani je bio oko 8,6 milijardi kuna, s plaćama koje se isplaćuju u obrtima mjesečni fond neto plaća preskočio je 9 milijardi kuna, dok za mirovine mjesečno odlazi oko 3 milijarde kuna. Potrošnja se kreira i iz inozemnih mirovina, zarade na crno, dječjih doplataka, naknada, doznaka, honorara, dividendi... što zajedno zacijelo dogura do vrijednosti prosječne mjesečne domaće potrošnje u zemlji oko 16 milijardi kuna! Prema Eurostatu, na hranu odlazi između svake pete i svaka šeste kune koja se potroši u Hrvatskoj, uz napomenu da je u tu statistiku uključena i potrošnja turista. Pravilo je da što je zemlja siromašnija, više novca odlazi na hranu, i po tome kriteriju Hrvatska je peta najsiromašnija članica EU iza Rumunjske (28%), Letonije, Litve i Bugarske s udjelom od 18,8 posto.
Eurostat navodi da udio izdataka za hranu u ukupnoj hrvatskoj potrošnji stagnira oko 19 posto, no zato su se tijekom godina više nego udvostručili troškovi komuniciranja, odnosno izdaci za telefone, mobitele i internete na koje je tijekom prošle godine otišlo čak 11 milijardi kuna! Na početku 2000. godine na komunikacije je odlazilo 1,7 posto izdataka kućanstava, da bi lani mobiteli i troškovi komunikacije uzeli 4 posto udjela, te dostigli godišnje troškove za odjeću i obuću ili zdravlje koji su bili po 11 milijardi kuna. Na alkohol i cigarete u Hrvatskoj se godišnje potroši 18 milijardi kuna, a u restoranima, sa stranim turistima, ostavimo 38 milijardi kuna.
U obitelji više od jedne plaće
Hrvatski zavod za statistiku nema dovoljno novca i stručnjaka da bi jednom godišnje proveo istraživanje o karakteristikama potrošnje domaćih kućanstava iz koje su isključeni turisti, a prema posljednjoj analizi iz 2017. prosječno hrvatsko domaćinstvo te je 2017. godine trošilo oko 82 tisuće kuna, što znači da je u svaku obitelj pritjecalo više od jedne plaće. Prema toj analizi, glavnina kućnog budžeta – 28 posto odlazila je na hranu i piće, stanovanje je pojelo oko 16 posto kućnog budžeta, a troškovi komuniciranja više od 5 posto. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj je približno dva i pol puta niža nego u eurozoni.
VIDEO Plaće radnika u najvećim trgovačkim lancima
Siromašno smo društvo gdje su plaće u javnom sektoru više od onih u privatnom. Država čini preko 70% svega... I to je to, radi države se ne možemo razvijati brže, pali smo na dno EU-a i čvrsto tu stojimo bez ikakve šanse za bolje dane... Radi te i takve države nema reformi, bez kojih ne možemo kvalitetno i brzo rasti. A trebamo najmanje rast od preko 3% slijedećih 10 godina da se približimo prosjeku EU-a, te da ljudi prestanu odlaziti... No to su nedostižne brojke za ovu i bilo koju drugu vladu...