Zanimljivo je kako neki poslodavci, gledajući izvana, uspješno vode tvrtke, jer, primjerice, iza sebe imaju i uspješne akvizicije i nove ideje, čak i dobivaju nagrade, no istodobno njihovi zaposlenici rade u strahu jer im ti isti poslodavci često bez razloga prijete otkazom, a nisu ni omiljeni među poslovnim partnerima jer ne plaćaju svoje obveze. Izgleda da je takav trend sve jači, bez obzira na želje za većom transparentnošću, poštenjem i brigom za zaposlenike.
A situacija je trenutačno takva da se zaposlenici u pojedinim sektorima i ne usude previše buniti, jer je ionako nefleksibilno tržište rada sada još izraženije. Stoga zaposlenici znaju, a poslodavac to iskorištava, da drugi posao neće pronaći tako lako. Posebno je stoga zanimljivo vidjeti kako neke od tih kompanija tvrde da drže do zaposlenika.
Pa se, izgleda, i odjel za ljuske resurse negdje osniva više zbog toga što je to ‘in’, a ne zbog brige za zaposlenike, prepoznavanja dobra kadra, komunikacije ili usavršavanja. No, kako se ni to ne može generalizirati, ni otkazi nisu svugdje bezrazložni, nego je zbog krize mnogim poslodavcima to zadnja, jedina i ne laka opcija.
