Suša je uzela danak, Ana i Mijo Konjuh zabrinuto gledaju na polje kupusa.
– Očekivali smo sedam-osam tona uroda, a bit ćemo zadovoljni i trećinom. Ako se kiše nastave, i glavice će biti veće – pokazuju nam pola jutra zemlje na koje su zasadili 10.000 strukova. Nije to bilo kakav kupus, već čepinski – jedan od svega tri čije je ime na autohtonoj sortnoj listi kupusnjača u Hrvatskoj. Supružnici već 30-ak godina uzgajaju kupus iz vlastitoga sjemena.
– Najljepše glavice zatrpamo ujesen u zemlju okrenute prema dolje, a u proljeće ih otkopamo i iz njih istjeraju mahune – objašnjavaju. Kad je dobra godina, rodi im i deset tona kupusa. A baš sve što uberu, ili ukisele, oni prodaju, i to isključivo na kućnom pragu.
– Tko zna što je čepinski kupus, taj će ga sigurno kupiti. Izvrstan je za kiseljenje i sarmu jer su mu listovi tanki, gotovo prozirni, savitljivi i ne pucaju dok se motaju – ističu. Od hibrida ga razlikuje i boja – glavice su mu tamnije, zelenožute.
Kako bi očuvali izvorno sjeme, Udruga “Čepinski kupus” i Općina Čepin izborili su nedavno jamstveni žig za tu sortu. Čepinski je kupus autohtonim proglašen 2016. Sljedeći je korak “bitka” za oznaku geografskog podrijetla.
– Kupus je naša poljoprivredna baština, no tek je pet ozbiljnijih proizvođača koji proizvedu zajedno 10-ak tona – navodi Lara Liović, čelnica Udruge. Priprema projekt koji uključuje halu za skladištenje, pogon za kiseljenje i pakiranje. Novac će tražiti u EU fondovima ili kod investitora.
– Hrvat iz Švedske, suvlasnik lanca trgovina, htio je 2015. naručiti 2000 tona kiselog kupusa. Da imamo, lako bismo ga prodali – zaključuje.
