Udruživanje poljoprivrednika u proizvođačke organizacije trebao bi biti strateški cilj hrvatske poljoprivredne politike jer će za pojedine mjere i novac iz fondova EU samo one moći konkurirati, kažu iz konzultanstke kuće Smarter, specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Godišnje 900.000 eura
U Hrvatskoj su na kraju 2021. djelovale 22 priznate proizvođačke organizacije (PO) iz devet sektora koje okupljaju tek oko 700 članova od ukupno 170.000 poljoprivrednih gospodarstava (PG), od kojih su 83% ili oko 110.000 mala gospodarstva. To poljoprivrednicima i te kako otežava obranu njihovih interesa u pregovorima s drugim akterima u opskrbnom lancu.
- Udruživanje poljoprivrednika morao bi biti strateški cilj hrvatske poljoprivredne politike budući da povezivanje proizvođača, poglavito malih poljoprivrednih gospodarstava, koja svojim količinama i tehnologijom proizvodnje nisu konkurentna na tržištu, predstavlja razuman i racionalan pristup rješavanju problematike održivosti poljoprivredne proizvodnje i ravnopravnijeg nastupa na tržištu - kaže Marina Kresoja iz Smartera. Prema najavama, Ministarstvo poljoprivrede će u okviru intervencija kroz novi Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) nastaviti s provedbom potpora proizvođačkim organizacijama. Za razdoblje od 2023. do 2027. planirana je ista razina potpora te se za intervencije za uspostavu proizvođačkih grupa i organizacija planira ukupno izdvojiti 4,5 milijuna eura, odnosno 900.000 eura godišnje.
- Zato je važno da se ubrza njihovo pokretanje, povezivanje i uspostavljanje kako bi se na vrijeme spremili za korištenje mjera za koje će udruživanje biti jedan od ključnih uvjeta. Novost je da ZPP u novom programskom razdoblju stavlja naglasak na proizvođačke organizacije koje će svojim ciljanim djelovanjima u sektoru za koji su priznate, u okviru operativnih programa, provoditi tzv. sektorske intervencije i na taj način pridonositi unaprjeđenju stanja u pojedinom sektoru, a to je za sada jasno vidljivo i prisutno tek u sektoru voća i povrća - ističe Kresoja.
Da bi se dobila veća snaga i moć pregovaranja poljoprivrednika, EU posebno podržava poljoprivrednike koji žele surađivati u proizvođačkim organizacijama kroz koncentriranje opskrbe, poboljšanje marketinga, pružanje tehničke i logističke pomoći svojim članovima, unapređenje upravljanja kvalitetom te prijenos znanja. proizvođačke organizacije jamče postizanje ekonomski isplative proizvodnje pojedinog proizvođača, čemu u prilog ide i veliki broj uspješnih primjera u EU, napominju iz Smartera.
Zašto ne kao Austrijanci?
Na pitanje zašto udruživanje ide sporo, prof. dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu odgovara kako je problem zadruga enigma i koliko god o tome govorili, otpor je velik i nerazuman.
- Mladi poljoprivrednici mi spominju seljačke radne zadruge i partizane, a istodobno su im puna usta "dobro organiziranih poljoprivrednika, potrošača" u Italiji, Austriji, Francuskoj… Očito je da nismo došli do potrebne razine profesionalizacije poljoprivrede kako bi manji proizvođači shvatili da jedino u zadrugama imaju priliku opstati - rekao je Grgić. Italija i Austrija su uspješne poljoprivredne zemlje koje nemaju velike poljoprivredne posjede, prosječna veličina posjeda je nešto veća nego u Hrvatskoj, ali su poljoprivrednici udruženi u brojne dobro organizirane kooperative (zadruge) koje su priznate kao PO.
