ManpowerGroup klaster najavljuje službeno uvođenje 4-dnevnog radnog tjedna za sve interne zaposlenike u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj i Sloveniji nakon uspješnog preliminarnog pilot projekta koji je trajao 4 mjeseca, a koji je pokazao pozitivan utjecaj na dobrobit zaposlenika i produktivnost same tvrtke. Uz već ranije implementirane opcije rada od kuće, ManpowerGroup na regionalnoj razini diže ljestvicu i pruža veću dozu fleksibilnosti zaposlenicima pri tom pokazujući primjer drugim partnerima, klijentima i ostalim poslovnim subjektima na tržištu.
Ljudski rad i način obavljanja posla je oduvijek snažno pratio napredak ekonomije, znanosti, tehnologije, kao i svih drugih društvenih okvira koji su ga definirali. Sam Henry Ford, legendarni proizvođač automobila, uveo je 5 dana (40 sati) radnog tjedna i time oslobodio subote i nedjelje za svoje zaposlenike davne 1926. godine. Danas, nakon gotovo 100 godina, mnoge tvrtke uviđaju da je vrijeme za nove promjene.
Kada uzmemo u obzir pojave poput nedostatka adekvatnih vještina, talenata, brze promjene u automatizaciji i digitalizaciji, “burn-out” sindrom, stres te konačno, efekte pandemije Covid – 19, dolazimo do zaključka da su fleksibilne politike poslovanja i vrednovanja ljudske produktivnosti jedini način da se zadrži i motivira ljudski kapital koji je dostupan većini poduzeća.
Tako i ManpowerGroup, na razini regije kao i u Hrvatskoj u kojoj posluje od 2009. godine, od listopada 2021. pokreće testni pilot 4-dnevnog radnog tjedna u kojem su tijekom zadanog vremenskog roka mjereni svi dostupni kriteriji uspješnosti istog. Počevši od zadovoljstva internih zaposlenih, načina na koji se obavljaju radni zadaci, produktivnosti te do krajnjeg povratnog odgovora klijenata, analitika te konkretni brojevi i rezultati doveli su do trajne implementacije ovakvog vida rada.
Zadovoljstvo, veća motivacija i produktivnost te generalna dobrobit internih zaposlenika dodatno je analizirana kroz interno istraživanje zadovoljstva zaposlenih- Work & well-being ManpowerGroup SEE.
Donosimo najvažnije zaključke:
- Probni rok od 4 mjeseca, koji je bio vrlo uspješan, nije donio promjene u zadovoljstvu klijenata i partnera načinom na koji se posluje.
- ManpowerGroup u svim državama zakonski provodi 4-dnevni radni tjedan, pokrivajući sve troškove naknada, doprinosa i beneficija za zaposlenike kao i prije smanjenja radnog vremena.
- Zaposlenici ManpowerGroupa iz svih zemalja regije navode visoku razinu angažmana i dobrobiti u rezultatima ankete koja je provedena nakon implementacije 4-dnevnog radnog tjedna.
- Istraživanje o radu i dobrobiti pokazuje da 89% zaposlenika smatra da je njihova ravnoteža između posla i privatnog života bolja sada nego što je bila prije uvođenja 4-dnevnog radnog rasporeda. Drastično manji broj zaposlenika razmišlja o promjeni radnog mjesta i karijere.
Razlozi implementacije
4-dnevni radni tjedan predstavlja i dalje relativnu novost na svjetskom i domaćem tržištu rada. Također, predstavlja način rada koji bi mogao izravno odgovoriti na nove društvene potrebe i trendove poslovanja te rada, dok bi njegova sve veća implementacija mogla donijeti veće socijalne i održive promjene.
Ideja koja stoji iza 32-satnog radnog tjedna je optimizacija poslovanja i vrednovanje ljudskog rada prema postignutim rezultatima za razliku od zastarjelog i limitirajućeg ograničavanja na satnicu od 40 sati tjedno. Uz olakšavanje stresnih faktora koje često zahtjeva balansiranje privatnog i poslovnog dijela života, skraćeni radni tjedan blagotvorno djeluje na mentalno zdravlje koje danas postaje sve veći izazov kod radno aktivne populacije.
Aleksandar Hangimana, GM ManpowerGroup SEE, objašnjava:
"U vrijeme kada ljudski kapital postaje sve važniji i vrjedniji, imamo čast i odgovornost ne samo brinuti o svojim zaposlenicima i procesima, već i o zaposlenicima i procesima velikog broja domaćih i svjetskih kompanija. Svojim primjerom pokazujemo da je naša politika “storyDOING” dominantnija od “pripovijedanja”. Radujemo se što ćemo podijeliti iskustvo četverodnevnog projekta i drugim pravnim osobama kako bi se tržište rada jugoistočne Europe približilo najkonkurentnijim europskim tržištima.”
