Domaća vodeća konzultantska tvrtka Sense Consulting druga je tvrtka iz Hrvatske, ali prva koja dolazi iz područja malih i srednjih tvrtki, koja prikuplja kapital putem platforme Funderbeam SEE, smještene u Estoniji, a u kojoj udjel ima i domaća Zagrebačka burza.
Prva tvrtka na platformi iz Hrvatske bio je startup Include, proizvođač 'pametnih klupa'. Sense Consultingu dodatni kapital treba isključivo za daljnji razvoj. Predviđeno je prikupiti do 5 milijuna kuna. Kako kaže direktor tvrtke Vedran Antoljak ovakvim načinom prikupljanja novca htjeli su potaknuti i druge domaće tvrtke, a da nisu samo start up, da dođu do novog potrebnog kapitala, a kojeg često ne mogu dobiti u bankama, a prikupljanjem novca na burzi nisu skloni, upravo zbog učestale neželjene promjene vlasništva.
Primjerice, na tržištu se već i javno spominju problemi pojedinih tvrtki nastalih zbog krize u Agrokoru. One koje imaju dobar biznis, ali im je zbog nenaplaćenih potraživanja ili pronalaska novih kanala distribucije potreban svježi novac, upravo je ova platforma dobar izvor za pronalazak dodatnog kapitala, a bez potrebe da se vlasništvo mijenja. Jer novca na svjetskim tržištima ima i ulagači su spremni investirati u dobar biznis.
Svaka kompanija na Funderbeamu mora imati vodećeg ulagatelja. U slučaju Sense Consultinga sa svojim udjelom već je ušao domaći investitor Ratko Bajakić. Proces je takav da će ulagači za svoj ulog dobiti na raspolaganje tzv. tokene (nešto poput Bitcoina) koje može ponuditi na prodaju unutar Funderbeama zahvaljujući inovativnom sustavu temeljenom na Blockchain tehnologiji, a može ih i kupovati, odnosno trgovanje se odvija slično kao dionicama na burzi.
Ulagači će imati tzv.povlašteni udjel, što znači da nemaju pravo glasa i ne upisuju se kao redovni vlasnici. No, imaju prioritet u isplati kamate na uloženo tj. prinos, koji ovisi o ostvarenoj godišnjoj neto dobiti. Primjerice ako je neto dobit godišnja u iznosu do dva milijuna kuna, tada će imati pravo na prinos od šest posto, za dobit od 2-3 milijuna kuna, dobit će osam posto dobiti, odnosno 10 ako je ostvarena dobit od 3-4 milijuna kuna.
No i ako dobiti nema kao povlašteni ulagači imaju pravo na isplatu prinosa. U slučaju da neto dobit pređe iznos od četiri milijuna kuna, tada i ulagači imaju pravo na zamjenu udjela iz preferencijalnih u regularne udjele. Time postaju i dioničari, odnosno upisuju se kao vlasnici. Zanimljivo je da će ulagači biti i 37 zaposlenika tvrtke, od ukupno njih 50.
Riječ je o zajmu koji ima svoju glavnicu i kamatu tj. zajamčeni godišnji prinos. Ugovor ulagači potpisuju s posebno otvorenom tvrtkom u Estoniji samo u svrhu investicije u Sense Consulting (SPV tvrtka) koju predstavljaju dva člana, jedna iz Funderbeama u Estoniji te glavnim investitorom, u ovom slučaju R. Bajakićem.
Sense Consulting je u prosjeku godišnje rastao 30% tijekom zadnjih 10 godina. U sljedeće četiri godine tvrtka planira povećati prosječnu godišnju dobit za 31 posto i prihod za 15 posto. Plan je novim sredstvima i povećati svoju aktivnost na drugim tržištima gdje bi kao i doma pružali savjetničke usluge prema malim i srednjim tvrtkama. T
akvo što već i godinama rade za primjerice pripremu EU projekata za tvrtke i organizacije, u čemu su tržišni lider zadnjih 3 godine. A žele se dalje razvijati na području digitalnih kompetencija, te pružanju usluga za javni sektor putem akvizicije tržišnog lidera u tom tržišnom segmentu, tvrtke Razbor.
Ono što se spominje kao prepreka za razvoj domaćih konzultantskih tvrtki je otežano dobivanje poslova od javne uprave, koja češće odabire strane konzultante, u prosjeku oko 90 posto poslova. - Razlog tomu su visoki kriteriji natječaja koje u većini slučajeva mogu zadovoljiti samo strane i globalne savjetničke tvrtke, pri čemu se diskvalificiraju velika većina lokalnih tvrtki.
U drugim EU državama, državama kandidatima na članstvo ali i šire, javna uprava kod izrade natječaja pazi da kriteriji ne diskvalificiraju lokalne tvrtke i u mnogim slučajevima daje prednost lokalnim tvrtkama ako zadovoljavaju postavljene kriterije.
Zbog toga se i Sense Consulting u počecima morao orijentirati više na strana tržišta pa je stoga svoje usluge tj. znanje, vještine i proizvode – prodao u 17 zemalja – kaže Antoljak.
