S politikom stiskanja i rezanja u kojoj nema poboljšanja Vlada mora ponovno doći pred nas s istim zahtjevima za smanjenje plaća. Rebalans je znak neuspjeha ekonomske politike, riječi su sindikalnog lidera Vilima Ribića koji se boji da bi drugi ovogodišnji rebalans proračuna mogao završiti pritiskom na smanjenje plaća u javnom sektoru. Do njega dolazi jer je država u šest mjeseci ispucala minus predviđen za cijelu godinu.
Upozoravajuće stanje
– Ušli su u slijepu ulicu i bezizlaznu situaciju. Ako se ekonomska politika Vlade svodi na čekanje oporavka u EU, onda nam Vlada i ne treba. Njezina je uloga da nađe svoju nišu i prostor da se vuku originalni potezi. Toga nema i zato što su ušli u začarani krug iz kojeg nema izlaza, tvrdi sindikalac Ribić.
Iz Vlade nema glasova da je, barem kad je o rebalansu riječ, Ribićev strah opravdan, no te sigurnosti nema kad su u pitanju izdaci za plaće u 2014. godini. Troškove veće od plana u ovogodišnjem proračunu Vlada namjerava pokriti ubrzanom privatizacijom, a nade se polažu i u turističku sezonu. Nakon višemjesečnog pada svibanj je napokon donio skromno povećanje potrošnje od jedan posto, no zarada od turizma zasad se ne osjeti u proračunu zbog spuštanja PDV-a u toj branši.
– Bila je to kriva odluka. Nije trebalo smanjivati PDV na turizam na 10 posto, jer ganjanje ljudi po tržnicama neće nadomjestiti gubitak poreznih prihoda. Porezni je kapacitet zemlje smanjen, pada gospodarska aktivnost, a kako nije došlo do restrukturiranja države, vrtimo se u krug – kaže ekonomist Guste Santini koji na davanje cesta u koncesiju gleda kao na izraz nemoći.
– Stanje s javnim financijama je upozoravajuće. Od jedne do druge vlasti idemo u pravcu bankrota, uvjeren je Santini koji opet predlaže nacionalni dogovor o strateškim pitanjima. Santini kaže da svima mora biti jasno da nije moguće održati ovako glomaznu i skupu te neučinkovitu državnu upravu. – Problem nastaje u Saboru gdje se donose zakoni kratkog vijeka koje je teško, bez diskrecijske interpretacije, provesti u praksi. Lokalna uprava i samouprava jednostavno ne funkcionira, a zemlji ne treba više od šezdesetak općina i gradova, koji će biti čimbenik razvoja, a ne preraspodjele sredstava, što je sada cilj i slučaj – kaže Santini.
Koncesija je nužna
Nadalje, tvrdi da nije moguće na ovoj razini gospodarske aktivnosti održati nivo postojećeg zdravstvenog standarda te da se mora smanjiti. Neodrživ je i mirovinski sustav. I to su, kaže Santini, teme oko kojih treba postići konsenzus, jer su fiskalni kapaciteti države potrošeni.
Ekonomist Ante Babić kaže da su priče o bankrotu zemlje pretjerane jer mi imamo poprilično imovine u državnim rukama, a nije mala ni privatna imovina građana.
– Očekujem da će se do kraja godine provesti sve planirane privatizacije, kako HPB-a i Croatia osiguranja tako i svih drugih tvrtki u kojima država ima udjele, a može ih utržiti kao što su udjeli u Podravki, Končaru i slično. Ne stigne li prihod od koncesija za autoceste u ovoj kalendarskoj godini, uvijek se može uzeti mosni kredit – kaže Ante Babić koji vjeruje da će Linić tijekom godine deficit svesti u planirane okvire, ali bi javni dug mogao biti nešto veći od plana. Za razliku od HDZ-a koji se odmah usprotivio privatizaciji autocesta, predsjednik Josipović za koncesiju kaže da je nužan potez da se zatvori rupa u proračunu. I Josipović je problematizirao činjenicu da se ponovno ide u rebalans, naglasivši: “Budući da smo svjesni da smo u gospodarskoj krizi, moramo prilagoditi svoje troškove realnim mogućnostima.”
>>Na rubu smo bankrota: 10 mlrd. kn deficita ispucano u pola godine
