Već godinama Američka središnja banka (Fed) provodi politiku niskih referentnih kamatnih stopa, s ciljem suzbijanja posljedica financijske krize. U četvrtak (17.9). bi ta era mogla završiti.
Otkako je kulminirala financijska kriza, dakle koncem 2008., Fed (Američka središnja banka, naslovna fotografija) referentne kamatne stope drži na najnižoj razini u povijesti – između 0% i 0,25%. U proteklih sedam godina svijet se promijenio. Je li to dovoljno jak argument za čuvare monetarne stabilnosti u Washingtonu da se odluče za veliki zaokret u kamatnoj politici?
Šefica Fed-a Janet Yellen već odavno financijskim tržištima šalje signale da će kamate porasti još u ovoj godini. Ali što znači „u ovoj godini“? U rujnu, kako to već pjevaju vrapci s grane – a s njima nedavno i zamjenik šefice Fed-a Stanley Fischer? Ili to znači koncem godine, u prosincu? Tada će se naime održati još jedna sjednica Američke središnje banke.
Monetarni poticaji gospodarske politike
Za razliku od Europske središnje banke (ESB), zadatak Fed-a nije samo (o)čuvati stabilnost cijena i valute, nego on treba podržavati i poticati privredu. Važan pokazatelj je pritom stanje na tržištu rada. A ono je u SAD-u već mjesecima prilično dobro. U mnogim branšama raste potražnja za radnom snagom, doduše ne kontinuirano. Plaće rastu, ali ne baš snažno. Stopa nezaposlenosti u kolovozu je iznosila 5,1%, to je najniža razina od travnja 2008. – dakle prije financijske krize.
Nije loša ni stopa privrednog rasta u SAD-u. U ovoj se godini očekuje plus od 3,2%, više nego što se prognoziralo početkom 2015. Signali su dakle dobri, ali jesu li dovoljno dobri?
„Glavna briga nije aktualno stanje domaće američke privrede, za koju znamo da dobro gura“, kaže Harm Bandholz, američki glavni ekonomist banke UniCredit. „Puno više briga zadaje moguće širenje problema iz Kine na druge zemlje i volatilnost tržišta dionica.“
Problem Kina
Privreda u Kini više ne raste tako snažno kao u ranijim godinama, a loši konjunkturni podaci daju naslutiti da su prošla dobra vremena, iako vodstvo u Pekingu pokušava otkloniti te sumnje. Simptomatičan je razvoj na kineskom tržištu automobila, najvećem na svijetu: u 2015. na njemu je po prvi put u gotovo dva desetljeća zabilježen pad prometa.
Kinesko posrtanje izaziva brige u Washingtonu i New Yorku, te gospodarskim metropolama diljem svijeta. No, valja reći da izvoz u SAD-u ima udio manji od 20 posto u BDP-u. Za dvije trećine gospodarskog rasta zaslužna je domaća potrošnja, a pokazatelji o konzumu u SAD-u nisu loši. Je li dakle došlo vrijeme za zaokret u kamatnoj politici?
Učinak jeftinog novca
Niske kamate su nakon velike krize 2008. godine trebale „pogurati“ konjunkturni rast, poduzećima su ponudile mogućnost nabavke jeftinog novca za investicije, a potrošačima povoljne kredite.
Otada je na tržišta dionica „poteklo“ jako puno jeftinog novca, burzovni indeksi diljem svijeta su narasli do rekordnih visina. Ali taj efekt više ne „pali“. Već neko vrijeme cijene dionica ne mijenjaju se osjetnije na Wall Streetu. Vodeći svjetski indeks Dow Jones mjesecima je oscilirao između 17.500 i 18.000 bodova (nakon čega je doživio osjetniji pad).
Štediše i osiguranja trpe posljedice politike niskih kamata. To je problem pogotovo za mirovinske fondove i umirovljenike. Fed bi to mogao promijeniti – ako poveća kamate. Osim toga bi proširio i radijus djelovanja svoje monetarne politike. Nije to tako loš motiv: tako bi se moglo biti bolje “naoružano” za neke buduće krize.
Europa čeka…
U tranzicijskim i zemljama u razvoju vlada veliki strah od mogućeg povećanja američkih kamata. Te zemlje su proteklih godina naime profitirale od novca koji su veliki investitori uložili kod njih – u potrazi za dobrim, isplativim mogućnostima ulaganja. No, i sama pomisao na skorašnji zaokret kamatne politike u SAD-u mogao bi biti dovoljno jak motiv za povlačenje novca iz tih zemalja.
Cijene dionica u mnogim tranzicijskim zemljama su osjetno u padu od travnja ove godine, a konjunktura posustaje. Zemlje poput Brazila i Turske morale bi zapravo učiniti nešto protiv tog trenda. Kako ne bi izgubile još više kapitala, one su prisiljene držati vlastite referentne kamatne stope na visokoj razini – a to dodatno šteti domaćoj privredi.
Europska središnja banka je pak najavila da će nastaviti s provođenjem vlastite labave novčarske politike. Jedan od razloga je preniska stopa inflacije. ESB u ovoj godini očekuje rast cijena od samo 0,1% u eurozoni. To je jako daleko od 2% kojima se od strane ESB-a definira stabilne cijene. Zato će europska kamatna stopa ostati skoro 0%.
Porastu li kamate u SAD-u, euro bi u odnosu na dolar dodatno izgubio na vrijednosti. To se sviđa europskim izvoznicima, ponajprije njemačkim. „To je sasvim jasno konjunkturni paket posebne vrste“, smatra Carsten Brzeski, ekonomist banke ING-Diba.
>> U četvrtak moguća odluka koju će osjetiti cijeli svijet
