Šampionske titule Iločkim podrumima i Boži Metkoviću za suha vina od sorte graševina, berbi 2011. i 2018., Kutjevu za predikatno ledeno vino berbe 2015. te Peraku za najbolje ocijenjeni pjenušac berbe 2015., epilog je simpozija o graševini koji se proteklog vikenda održao u sklopu Festivala graševine u Kutjevu.
Na simpoziju je dodijeljena i 51 zlatna, 60 srebrnih i šest brončanih medalja među 128 pristiglih uzoraka graševine, koju mnogi zbog njezine masovnosti, “nesretne” riječi riesling u većini svojih sinonima, sumnjivog uvoza i iz zemalja koje nemaju graševine, velikih pakiranja... i danas smatraju osrednjim vinom. No, kutjevački vinari posljednjih godina, što potvrđuju i brojnim nagradama i priznanjima s najvećih svjetskih i domaćih natjecanja, ne pristaju na kompromise kad je riječ o kvaliteti, te je graševina sve traženija u domaćoj turističkoj i gastroponudi te u izvozu.
Milan Štimac iz Udruge Graševina Croatica kaže kako se graševina uzgaja na 1000 hektara kutjevačkog vinogorja, na oko 5 milijuna trsova. U Hrvatskoj je pak ukupno zastupljena na oko 5700 ha ili 24 milijuna trsova, s kojih se godišnje dobije oko 19 milijuna litara graševine. Jače, punije, laganije, svježije, ugodnih voćno-cvjetnih aroma, odležane, polusuhe... graševine su izuzetno zahvalne za kombiniranje s hranom pa nije čudno da danas čine oko 25% ukupne proizvodnje vina u RH i gotovo svaku treću prodanu bocu u trgovinama i vinotekama (31%).
Službeni naziv sorte pod hrvatskim imenom graševina prije nekoliko je godina upisan i u knjigu Wine Grapes, vinski atlas ili ‘bibliju’ svjetskih vina autorice Jancis Robinson, čime je tom našem prvom kontinentalnom vinu zaštićenog porijekla odana najveća počast. U zemljama podunavskog bazena zovu je i olaszrizling, laški, italico ili vlašsky rizling, grašac, welschriezling... No kutjevački vinari uvjereni su kako njihova od svih graševina u regiji ima najbolju zrelost bobica i arome, što dokazuju širokom ponudom, od ledene berbe i berbe prosušenih bobica do iznimno kvalitetnih, predikatnih, vrhunskih vina te pjenušaca.
Kako bi graševina dobila još bolji imidž u Hrvatskoj i svijetu, Štimac kaže kako se vinogradari regije trebaju okupiti i strukovno povezati te regionalno brendirati graševinu kao zajedničku sortu. Da bi se to dogodilo, treba stvoriti i zajednički standard kvalitete, zajedno nastupati i natjecati se na vinskim sajmovima, više surađivati sa znanstvenim institucijama, turističkim zajednicama, medijima... Puno se očekuje i od novog Zakona o vinu, koji je nedavno donesen, a proizvođačima bi trebao osigurati povoljniji tržišni položaj, riješiti sva otvorena pitanja te pojednostavniti i urediti zakonodavstvo u sektoru vinarstva.
Jeftino vino. Nije za piće već za lokanje. Gemišt .