Ponašanje na svakom radnom mjestu uvelike ovisi o hijerarhiji u tvrtki, odnosno poziciji i funkciji koju svaki zaposlenik obnaša. Iako je hijerarhija temelj na kojem se osniva poslovni bonton, ona ne znači da zaposlenici trebaju zanemariti pravila društvenog bontona.
Naprotiv, njih samo treba znati pravilno uskladiti i dovesti u ravnotežu, što katkada nije jednostavan zadatak.
Pravila društvenog bontona
Bez obzira bili šef, menadžer srednjeg sloja ili obični djelatnik koji je tek započeo tražiti svoje mjesto pod suncem korporativne mašinerije, nekoliko dobrih savjeta koje nas uče od malena zlatna su pravila koja se i ovdje mogu primijeniti. Ako na cesti prednost dajete starijim osobama ili pripadnicama ljepšeg spola nema razloga da takvu praksu ne zadržite u uredskim okvirima. Tako bi muškarac koji je na rukovodećoj poziciji prvi trebao pozdraviti starijeg suradnika neovisno o poziciji koju on zauzima na hijerarhijskoj ljestvici. Isto tako, pri ulasku u prostoriju trebao bi propustiti ''mlađu'' suradnicu ili pridržati vrata kolegama koji ulaze iza njega. Preporučljivo je da mlađi djelatnici prednost daju starijima, muškarci ženama itd...Svaka situacija zahtjeva usklađivanje s općepoznatim pravilima, ali i pravilima koje nalaže neko radno mjesto.
Tko ima moć
Općeprihvaćena formula da onaj tko je više rangiran na hijerarhijskoj ljestvici ima i veću moć, ne mora nužno biti istina. Moć imaju oni koji donose odluke i na njih utječu. Hijerarhiju često nadvladava politika pa je u skladu s tim pametno uskladiti i svoje ponašanje. To ne znači da ljubaznost i lijepe geste treba sačuvati samo za šefa ili one koji imaju moć, već da se prema osobama koje se formalno ili hijerarhijski nalaze u vašem rangu, ali su bliže centru moći, možda nije pametno odnositi kao prema kolegi koji sjedi tik do vas.
Što na umu to na drumu
Dok se s kolegama s kojima dijelimo hijerarhijsku sudbinu lakše možemo povezati i otvoreno komunicirati o svemu, pa katkada i u žaru rasprave podići ton, isto ponašanje nije preporučljivo prema nadređenima ili podređenima. Svatko ima vlastiti stil komuniciranja i odnošenja, pa tako i šefovi. I njih ima različitih pa neki njeguju prijateljski pristup podređenima, a drugi autoritaran, no oni su – šefovi. Čak i ako se ne trude da tu činjenicu svaki tren zaposlenicima nabiju na nos ili se više ponašaju kao da su prijatelj s kojima nakon posla možete otići popiti piće, distancu je preporučljivo zadržati. Tu valja upamtiti pravilo da ono što je na umu, u njihovu društvu, ne smije biti na drumu. Šefu nikada, ali nikada ne treba u lice sasuti sve frustracije koje vam se gomilaju. Njegov autoritet uvijek je potrebno poštovati, čak i ako mislite da ga on ne zavrjeđuje. A ono na što mu želite usmjeriti pozornost može se priopćiti i uljudnim, smirenim tonom.
Ista situacija vrijedi i obrnuto. Šef se prema svim zaposlenicima treba odnositi jednako i tretirati ih kao istovrijedne jedinke. Pohvale se uvijek mogu izreći i pred drugima, ali pokude je najpametnije sačuvati za situacije u četiri oka. Tako se ni jedan zaposlenik neće osjećati ugroženo ili manje vrijedno od ostalih.
>>Šef je strog i čini se da nije kompetentan? Evo kako s njim razgovarati
>>Stalno se pitam zašto je moja kolegica uspješnija, poznatija i ima veću plaću?
Cini mi se netko prodaje maglu. Valjda se "mladi menadzeri" - (generacija 35 i 40+) boje za svoje stolice, pa uce mlade kako bi se trebali ponasati, a sami su starije potjerali da bi zauzeli njihove fotelje. Zar se boje refansizma, pa prodaju ono cega su se trebali drzati, a sami se nisu drzali. Zar se osjecaju ugrozeni?