Ne nekim mikrolokacijama maslina je ove godine obilno rodila, na nekima nema ni jednog ploda, dok je ukupno gledano berba osrednja – čak 50 posto siromašnija od izuzetno rodne lanjske godine te 20-30 posto lošija od prosjeka, kažu nam maslinari Istre i Dalmacije.
Na područjima u kojima su ranije cvjetale, masline su, primjerice u Istri, krcate plodovima, a na područjima s kasnijom cvatnjom plodova gotovo nema. Maslinike je u ožujku pogodila suša, u svibnju kiša, a onda su i oko Velike Gospe, kad im u pravilu treba vode, žeđale. Zbog svega toga maslinari su se više-manje uspješno borili i s maslinovom muhom te moljcem. No kvaliteta ulja kod onih koji znaju kako prevladati te probleme bit će dobra, samo što bi ove godine cijena ulja trebala biti i 10-15 posto viša, kaže nam ekološki maslinar Rade Bobanović iz Polače pokraj Zadra.
To znači da bi umjesto lanjskih 70 do 80 kuna litra domaćeg ekstradjevičanskog ulja u prosjeku mogla stajati i 90 do 100 kuna, dok su ekološka, bar kad je u pitanju Dalmacija, tek nešto skuplja. Kod njega treba dati oko 105 kuna za litru ekološkog ekstradjevičanskog u rinfuzi. Jer, iako ne zaostaju kvalitetom, problem dalmatinskih ulja je u tome što ih Dalmatinci još nisu izbrendirali poput Istaraca, iako je sve prisutnije udruživanje ne bi li se postigla ujednačenija kvaliteta.
– Nama je ove godine najveći problem moljac. Upravo je u tijeku generacija koje se ne znamo uspješno riješiti, dok s maslinovom muhom koju suzbijamo filmom od gline, mlijeka i sumpora ili pak gotovim koktelom koji se zove slatka smrt nemamo problema – priča Bobanović.
Računa se da se u Hrvatskoj u prosjeku proizvede oko 5 do 6 milijuna litara maslinova ulja godišnje, a ove ćemo, dodaje Bobanović, biti sretni i bude li ga oko 4,5 milijuna. S oko 9 do 10 milijuna stabala, od kojih mnoga tek trebaju doći u puni rod, zasad ne beremo dovoljno plodova, pa ni u ulju nismo samodostatni. A trošimo manje od dvije litre po stanovniku, dok Grčka, Italija, Tunis... troše i 20 litara.
Prema informacijama HGK, samo lani smo uvezli oko 4,3 milijuna tona maslinovih ulja za oko 16 milijuna eura, od kojih 12,3 milijuna eura vrijedna ekstradjevičanska, a izvezli 300 tona za oko 3 milijuna eura. Godinu ranije uvezli smo ga za oko 14,8 milijuna eura, od kojih su 12 mil. eura vrijedna ekstradjevičanska. S obzirom na to da se najveće količine uvoznih u trgovačkim lancima prodaju za oko 35 kuna, to je – uz neizvjestan urod svake godine – vjerojatno i jedan od glavnih razloga zašto se i neki naši najveći distributeri i otkupljivači, poput Zvijezde, okreću izvozu – i već drugu godinu ne otkupljuju maslinova ulja u Dalmaciji.
Savjetnica za maslinarstvo i profesionalna senzorska ocjenjivačica maslinovih ulja Zorica Jurišić kaže kako je na području Makarske, Marine, Trogira... berba ove godine na razini prosjeka. I tu je problem mušica, no tko ranije obere svoje maslinike i postupi po pravilima struke, može očekivati kvalitetna ulja. Sve je veći udio ekstradjevičanskih ulja, no kako ih rijetki službeno otkupljuju, sve to ukazuje na veliki postotak sivog tržišta, najmanje 20. Jurišić objašnjava kako je to sve zapravo teško kontrolirati.
– Država treba poticati domaću proizvodnju i dobro je da se za maslinike daju poticaji. No problem je što se ne kontrolira koliko su se ti poticaji odrazili na kvalitetu i proizvedene količine. Da bi neki OPG dobio potporu, trebao bi imati i certifikat ovlaštenih laboratorija za ulja koja proizvodi. Po regulativama EU, u nas su samo dva laboratorija na tržištu koja bi smjela raditi kategorizaciju maslinovih ulja, no iz kojekakvih razloga i ove ih godine certificiraju i neovlaštene ustanove koje možda provjere tek dva od pet parametara, po kojima se ulja svrstavaju u određenu kategoriju – kaže ona. Dodaje kako dosadašnje kontrole pokazuju kako monitorinzi maslinovih ulja na hrvatskom tržištu trebaju biti puno češći. Obično se, naime, pokaže kako od 20 kontroliranih ulja samo trećina odgovara deklaraciji. No država se očito nedovoljno bori s onima koji love u mutnom.
– Slovenci nakon kontrola u javnom glasilu objave imena svih čija ulja nisu zadovoljila kako bi potrošači znali što kupuju. U nas pak javnost ništa ne zna, tek o slučajevima kad je neko ulje pogubno za ljudsko zdravlje – objašnjava Jurišić, ističući kako bi javna objava uvoznika, trgovaca, proizvođača koji varaju potrošače bila dobar način kojim bi se pojačalo povjerenje u domaće proizvode i sustav u cjelini.
Prema podacima HGK, Hrvatska je lani u industrijskoj proizvodnji i na OPG-ima proizvela 3,7 milijuna litara maslinova ulja, u 2017. nešto više, te preradila oko 28,5 milijuna kilograma maslina. Iako u uvozu dominiraju ekstradjevičanska maslinova ulja iz Španjolske i Italije, na uvoznoj listi su i zemlje poput Češke, Njemačke, Nizozemske, Mađarske Belgije... Nitko ne voli lampantna ulja – ili ulje s greškom, kako ih zovu naši maslinari. No brojke o uvozu govore kako i takvih ulja, malo upaljenih, smrdljivih, ali i dalje dopuštenih i jestivih uvezemo za oko 130 tisuća eura, najviše iz Italije, a toliko ih otprilike i izvezemo u Švicarsku, Izrael, Japan, Norvešku, Italiju i SAD.
Jucer na hrt-u gost prica o iznadprosjecnom urodu maslina. Danas clanak velikih eksperata vecernjaka o losoj godini. Pa ko je tu vise lud