Festival poduzetništva, obrta i OPG-ova Moja poduzetna Hrvatska u subotu je na sisačkom Korzu okupio brojne poduzetnike, obrtnike i vlasnike poljoprivrednih gospodarstava. Lijepo vrijeme izmamilo je i Siščane na ovu prodajno-izložbenu manifestaciju koju u 15 hrvatskih gradova organizira Večernji list, Poslovni dnevnik i 24sata.
Poglede je na sajmu privlačio licitarski obrt Lola iz Siska, jedan od nekoliko preostalih koji njeguju hrvatsku tradiciju licitarstva.
"Danas licitare kupuju pretežno stariji ljudi koji se sjećaju svojih starih dana, ali i stranci jer je prepoznat kao suvenir Hrvatske pod zaštitom Unesca. No, i djeci je svojom bojom i oblikom primamljiv." - rekla nama je Anita Obranković Kronstein, supruga vlasnika obrta. Uz medenjake, paprenjake te ručno rađene lizalice ovi sisački majstori godišnje uspiju proizvesti između 4.000 do 5.000 komada licitara.
"Tridesetak je različitih oblika, a sve uspijemo lako prodati. Prodajemo ih na sajmovima diljem Hrvatske, od Umaga do Dubrovnika" – rekla je Anita.
Uz licitare nesvakidašnji je bio i nakit od abonosa – fosilnog drveta hrasta, kojeg se pronalazi u rijekama. Ideja da se od njega radi nakit proistekla je od bračnog para umirovljenika Vladimira i Vite Mrazek iz Ključić Broda, na velikogoričkom području.
"Zbog kemijskih procesa taj hrast iz vode i mulja poprima posebnu boju i jako je kvalitetan i skup. Sve je počelo dok smo šetajući uz jedan potok naletjeli na takvo drvo, a danas nam je to kućna radinost koja pomogne podebljati naše mirovine. To je naša dodana vrijednost po kojem se razlikujemo od ostalih izrađivača nakita, primamljiv je i daje rezultate." - kazuje nam Vladimir Mrazek, koji dodaje da kubik takvog hrasta kod nas dođe oko 1000 kuna, dok je njegova cijena u inozemstvu i 10.000 Eura.
Tik do Mrazekovih na štandu je svoje suvenire i rukotvorine predstavila Slavica Đunđuš, vlasnica obrta Coprnica iz Bresta Pokupskog.
"Završila sam na burzi i krenula nedavno u obrt. Svoj sam hobi pretvorila u posao. Dam si slobodu u kreativnosti i materijalima, spajam neobične kombinacije poput juta čipke. Sve je ručni rad i želim vratiti te prirodne materijale u domove jer oni domovima daju neku toplinu." - kazuje Slavica koja na sajmovima poput ovog ispipava teren. Za sada je zadovoljna kako ljudi reagiraju na njene proizvode.
A zadovoljan je sa svojom odlukom da se u poljoprivredu, davne 2003. godine, prebaci i Milan Borojević, vlasnik OPG-a Borojević iz Trgova, nedaleko Dvora na Uni. Štand mu je pun proizvoda, baziranih na samo četiri zanimljive nesvakidašnje namirnice.
Milan Borojević iz Trgova, kod Dvora na Uni, od 2003. sada šest hektara
"Lješnjak, heljda, lan i konoplja, od te sirovine finalne proizvode radimo. Sve je ekološki certificirano, interes nam nije kvantiteta već kvaliteta koja ima mjesto na tržištu. Idemo na preradu i dodanu vrijednost, recimo radimo hladno prešano lješnjakovo ulje za kozmetiku i masažu, jelo... Tu je i prženi pasterizirani lješnjak, jedinstveno u Hrvatskoj, gdje lješnjak ostane dugo bez promjene okusa i kvalitete." - ponosno opisuje Milan rezultate svoga rada i rada supruge na gospodarstvu od šest hektara. Izabrali su lješnjak jer dobro podnosi mrazove i dvorsko podneblje, konoplju su počeli među prvima prije pet godina proizvoditi, a prije godinu, dvije i heljdu.
"Sada smo profesionalni seljaci, a rad paziramo na OPG kratici – Odmah Plati Gotovinom. Nit' me tko kreditira, nit' ikoga kreditirati mogu ja" – uz smijeh opisuje svoju poslovnu logiku Milan Borojević.
Moja poduzetna Hrvatska u subotu je Siščanima dovela i kulinarsku radionicu u kojoj su uživali najmlađi, a besplatne obroke dobili su svi koji su htjeli. Neki su nakon toga navratili i do štanda sisačke vinarije Marinčić koja godišnje na 9.000 trsova proizvede do 20.000 litara vina.
"Ovo je prilika bila da ljudi kupe naše vino. Nema ga u trgovinama, suvenir je gradova Siska i Petrinje. Ako imate proizvod možete živjeti od svoga rada, ali ključno je da bude kvalitetan i cijenjen." - rekao nam je Darko Pranjić, koji sa suprugom Vesnom vodi obiteljsku vinariju. Zadovoljan je bio i prodajom jer je Moja poduzetna Hrvatska, u suradnji s izuzetno lijepim vremenom, u središte grada privukla brojne Siščane.
>> 'Za posao je trebalo volje, hrabrosti i odricanja. Sve smo radili svojim rukama'
>> 'Jedan konobar ili kuhar ne može imati četiri dana škole i jedan prakse'
Nije Ključić Brod nego je Ključić Brdo