Nije bilo posve lako jer lanjska je pandemijska godina ograničila većinu kontakata, ali mentorica Synthia Dodig ponosna je na svoju “štićenicu”. Dobar su posao ove žene odradile, a savjetnica za međunarodnu trgovinu u kanadskom veleposlanstvu u Hrvatskoj veseli se novoj suradnji u ovogodišnjem projektu “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama”, u organizaciji Večernjeg lista i časopisa Zaposlena.
Ovo će vam biti drugo mentoriranje, kako je prošlo lanjsko?
Bilo je odlično! Imala sam veliku sreću što mi je dodijeljena osoba koja mi je i privatno odgovarala, s kojom sam se našla i s kojom sam imala dosta sličnosti. Znam da to nije uvijek slučaj, ali sviđala mi se i kao osoba, ne samo u profesionalnom smislu, tako da sam jako sretna, mislim da smo ostale dobre i veselim se da je ponovo vidim.
Nadate li se onda sličnom iskustvu i ove godine?
Sad imam visoke kriterije (smijeh). Dobila sam lani osobu koja mi je zaista draga i, stigne li netko jednako dobar, bit ću oduševljena.
Mentorsku poziciju zauzeli ste, naravno, vi. Ali jeste li možda i sami ponešto naučili iz čitavog iskustva?
Jesam, prvenstveno neke stvari o sebi. Točnije, vidjela sam da sam određene svoje sposobnosti uzimala zdravo za gotovo, odnosno mislila sam da nikome to nije zanimljivo, a sad sam shvatila da je to moje iskustvo nekome zaista vrijedno. Iskreno, kad sam postala mentorica, malo sam sumnjala u to hoću li ja biti uopće korisna, pogotovo s obzirom na to da ne radim u privatnoj tvrtki, već u državnoj upravi jedne strane države, ali ispalo je super.
Hoćete li ove godine možda nešto mijenjati u svom pristupu?
Pokušat ću biti još korisnija u svakom slučaju. Nisam još dobila konkretan feedback od lani, odnosno družila sam se sa ženom kojoj sam bila mentorica, bile smo na kavi, ali nisam je konkretno pitala što bih trebala poboljšati. Planiram to napraviti kako bih vidjela što mogu bolje, ali bojim se da ona neće biti posve iskrena jer je jako draga (smijeh). Nadam se da će mi dati konstruktivnu kritiku.
Koliko je općenito važno imati mentora koji vas može uvesti u određeni posao?
Vrlo je važno i, uz rizik da možda ponovim što su druge mentorice rekle, istaknut ću dva razloga. Podršku drugih žena u svom životu imate često, ali to budu prijateljice, obitelj, netko vama blizak. Zato je imati nekoga u profesionalnom smislu, nekoga tko vas može sagledati objektivno, vrlo važno jer taj će vam ukazati na neke stvari u poslovnom svijetu, koje osoba iz bliskog vam okruženja ne može. Također, mentorica je vrlo važna osoba u smislu kontakata i ja sam se trudila ponuditi što veću mrežu ljudi koji bi mojoj “štićenici” mogli biti korisni. Mi žene često se podcjenjujemo a da i nismo svjesne svojih sposobnosti pa, ako se na bilo koji način može nekome dati vjetar u leđa i pomoći, napravljen je veliki posao. I u mojoj karijeri u jednom trenutku veliku je ulogu odigrala žena koju ne mogu možda nazvati mentoricom jer se u to vrijeme nisu tako nazivale, ali ona je meni tada dala moralnu podršku da se javim na nešto na što ne bih sigurno da me ona nije “pogurnula”. To pamtim i danas.
Znači, ona izreka “žena je ženi vuk” nikako ne vrijedi?
Mislim da to apsolutno nije istina, barem u mojem slučaju. Dapače, i možda ću ispasti šovinistica u obrnutom smislu, ali uvijek apeliram na žene. Kod njih je važno da naprave posao, ego nije bitan, naravno postoje izuzeci, ne želim nečije loše iskustvo umanjivati, ali moje iskustvo pokazalo je da žene mogu biti najbolji motivatori, one znaju koliko su se morale više boriti da dođu do rezultata i pozicije. Jer, bez obzira na to koliko je svijet napredovao u smislu izjednačenja prava žena i muškaraca, žena još uvijek više toga mora nositi na svojim leđima, i posao, i kuću, i obitelj.
Kad će doći onda to vrijeme jednakog plaćanja obaju spolova, podjele poslova u kući i na svim ostalim poljima?
Kao što znate, radim u kanadskom veleposlanstvu i presretna sam što je naš veleposlanik Alan Bowman podržao ovu cijelu priču i što imam čast biti mentorica. Ravnopravnost spolova, kao i raznolikost te inkluzivnost prioriteti su kanadske vlade pa, iako i ondje postoji razlika u plaćama žena i muškaraca, pomaci su sve pozitivniji. Kanadska vlada, otkako je došao premijer Justin Trudeau, uvijek ima 50 posto žena i prije donošenja svake odluke koja ima financijske posljedice, ona mora proći kroz “gender bias analysis”, odnosno kroz analizu koja će pokazati kako će spomenuta odluka djelovati na žene u društvu. Mislim da će nam trebati još vremena i ovakvih programa osnaživanja žena da bismo došli do potpune jednakosti, ali nisu samo žene te koje moraju biti svjesne problema, nego i muškarci. Primjer je i veleposlanik, koji ne radi ovo sve samo zato što Kanada tako kaže, on zaista to živi sa svojim timom, u svojem kućanstvu i on je dokaz ravnopravnosti. Muškarci su ključni u tom cijelom procesu.
Postoji li još nešto što žene same mogu napraviti za sebe?
To je složeno pitanje o kojem bi se mogla napisati čitava knjiga. Prvo što mi pada na pamet jest školovanje, ali u Hrvatskoj je veći postotak školovanih žena od muškaraca pa su opet muškarci bolje plaćeni. Može biti da je to zbog toga što žene uglavnom biraju društveno korisna zanimanja, primjerice, na medicini je 70 posto žena, a na FER-u 70 posto muškaraca, a znamo da je IT više plaćen. Djevojčice bi trebalo odmalena učiti da se uključe u STEM područja, u ona u kojima će imati veće plaće. Moramo biti realne, ali moramo se i udružiti i pomagati drugim ženama. Ako si međusobno ne pomažemo, neće nam nitko, čak ni ako nam muškarci budu saveznici, što bi svakako trebali biti.
