– Nadam se da ste se od prošlog uvodnog druženja dobro upoznale, da su parovi mentorica i njihovih mentijki dobro profunkcionirali i da sad spremno možemo krenuti dalje – ovim je riječima glavna urednica časopisa Zaposlena Ana Gruden prekjučer započela drugi susret u sklopu zajedničkog projekta časopisa Zaposlena i Večernjeg lista "Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama" koji se održavao u jednoj od dvorana zagrebačkog hotela Esplanade. Nakon što je ukratko objasnila da će to okupljanje proteći u dva dijela, tako što će i mentorice i mentijke najprije održati zasebne razgovore o projektu koji ih je okupio, a zatim će mentijke predstaviti svoje zaključke, Gruden je pojasnila zašto im se nekoliko minuta prije pridružila i među njima se pojavila i nova veleposlanica SAD-a u Hrvatskoj Nathalie Rayes u pratnji svoje savjetnice Dijane Matijaš.
Dva uha, dva oka i jedna usta
– Veleposlanica Nathalie Rayes izrazila je želju uključiti se u ovaj projekt kao mentorica – otkrila je Ana Gruden prepustivši potom riječ simpatičnoj i susretljivoj američkoj veleposlanici.
– Čim sam ušla u ovu dvoranu i pridružila vam se, osjetila sam tu moćnu žensku snagu. I ja danas ne bih bila ovdje da nije bilo te ženske snage oko mene. Moji su roditelji možda htjeli da u životu budem nešto drugo. I moja je okolina možda imala neka druga očekivanja od mene. I zato je uvijek dobro u takvim situacijama sjesti s drugim ženama i s njima razgovarati o tome što učiniti, kako dalje. Zato su mentorstvo i podrška među ženama iznimno važni i vrijedni. Svaki dan učimo i to je način kako rastemo, a u tom učenju i u tom rastu žene mogu puno pomoći jedna drugoj. I zbog toga sam ovdje s vama da pomognemo i podupiremo jedna drugu – uz osmijeh se Nathalie Rayes obratila svojim novim kolegicama, mentoricama i mentijkama, dodavši još ponešto i o tome kako je još uvijek manje žena na gotovo svim vodećim pozicijama, ali i o svom životu i karijeri, od toga da je rođena u Venezueli, školovala se u Los Angelesu, gdje je diplomirala sociologiju te magistrirala međunarodne odnose, do toga da je tijekom karijere bila na brojnim vodećim pozicijama iz područja međunarodne politike, jačanja građanskog društva, s naglaskom na latinoameričku zajednicu, te da je političku karijeru započela u uredu gradonačelnika Los Angelesa, gdje je vodila ured za međuvladine odnose, međunarodnu trgovinu i protokol. Na kraju toga karijernog sažetka otkrila je i to kako je u jednom trenutku svoga života odlučila napraviti stanku, uzeti godinu dana slobodno, što joj je, kako reče, bila odlična odluka. Nakon tih riječi veleposlanica Rayes imala je priliku upoznati i svoju mentijku, mladu dizajnericu Petru koja je osam godina živjela u Velikoj Britaniji.
Potom je Ana Gruden – uz riječi kako je svrha toga susreta, koji je u šestoj sezoni projekta okupio ukupno 16 mentorica i 21 mentijku, olakšati osvijestiti što su zapravo uloge mentorica i mentijki – zamolila dugogodišnju mentoricu, stručnjakinju u području ljudskih potencijala Mariju Kalinić da povede sve mentijke u drugu dvoranu te s njima razgovara o tome što one žele i očekuju od ovoga projekta, dok je iznimnu, vrsnu i također dugogodišnju mentoricu Snježanu Bahtijari, koja je dugi niz godina provela kao članica izvršnog poslovodstva u Ericssonu Nikola Tesla, zamolila da održi radionicu za mentorice.
Započevši riječima da je u proteklih pet sezona projekta sudjelovalo 90 mentijki, od čega je ona radila s njih 13, Bahtijari je naznačila teme svoje radionice, a to su bili: mitovi o mentorstvu, odgovori na pitanja zašto je mentorstvo važno i jesu li svi mentorski parovi uspješni te na kraju i male tajne uspješnog mentoriranja. Zatim je za svaki od navedenih šest mitova – trebam mentoricu jer sam u nečemu loša, jedna mentorica je dovoljna, mentorstvo oduzima puno vremena, mentorica mora biti starija od mentijke, mentorstvo traje predugo i mentorstvo je jednostrano – navela razumne razloge koji te mitove pobijaju. Tako, među ostalim, reče i to kako mit da mentorica mora biti starija od mentijke za nju pada u vodu jer je i sama imala mentijku mlađu od sebe, ali je istodobno i ona sama tijekom rada od te mlade osobe jako puno naučila, što znači da je mentorstvo istovremeno odnos u kojem uče, nadograđuju se i rastu obje strane. Obrazlažući pak zašto je mentorstvo važno, Bahtijari je iznijela ove podatke: svih 50 vodećih kompanija na listi Fortune 500 ima mentorske programe, 76% ljudi smatra da su mentori važni, dok ih samo 37% ima mentora ili mentoricu, tek 14% mentorskih odnosa počinje tako da se nekoga samoinicijativno zamoli da bude mentor ili mentorica, a čak 61% mentorskih parova razvija se kroz suradnju, 69% žena bira mentoricu, a 82% muškaraca bira mentora, kompanije s mentorskim programima imaju 18% bolji profit od prosjeka, dok kompanije bez mentorskih programa imaju 45% lošiji profit od prosjeka, dvije trećine organizacija koriste različite oblike mentorskih programa i mentoriranje je na četvrtom mjestu najvažnijih način učenja i strateškog razvoja.
VEZANI ČLANCI:
– Mentorstvo je kombinacija usmjeravanja, podrške i istinske povezanosti. Pomaže ljudima i kompanijama da budu bolji i uspješniji. Mentoriranje je prilika, samo je treba iskoristiti – poručila je Bahtijari. Nastavila je kako svi mentorski parovi nisu uspješni, ali da i unatoč individualnim razlikama mentorstvo može rezultirati uspjehom ako se temelji na fleksibilnosti, empatiji i predanosti obiju strana. Pritom je upozorila i na uobičajene pogreške koje vode do neuspjeha, a to su nerealna očekivanja, zanemarivanje aktivnog slušanja, pretpostavke u razumijevanju, nedostatak granica te ignoriranje neverbalnih znakova. A onda je navela i preduvjete uspješnog odnosa koji se baziraju na formuli: imamo dva uha da bismo slušajući – čuli, dva oka da bismo gledajući – vidjeli, i jedna usta da bismo pitajući i komentirajući – shvatili i pomogli.
– Mi mentorice za mentijke smo tu da bismo ih pitale, poticale i osnaživale, a ne nametale – naglasila je Bahtijari dodajući kako su u tom odnosu iznimno važni i praćenje te pohvale. Na kraju je otkrila još neke svoje male tajne kvalitetnog mentorstva koje uključuju i potpisani sporazum, baziran na uzajamnom povjerenju i dogovornosti, te domaće zadaće.
Vodstvo, podrška, posvećenost
Nekako u isto vrijeme i mentijke su završile svoju radionicu s mentoricom Marijom Kalinić te su o zaključcima radionice došle upoznati i mentorice. Kako su bile podijeljene u tri grupe, njihove su predstavnice – Ivana, Marta i Željana – okupljenima predstavile odgovore mentijki na pitanja zašto su se prijavile na taj projekt, što očekuju od mentorica i od sebe te što žele dobiti od tog programa. U tim su se odgovorima navodili: perspektiva, otvorenost, zaigranost. međusobni odnosi i povjerenje, izlazak iz zone komfora, aktivno slušanje i spremnost na kritiku, poguranac, potpora, nova prijateljstva, savjeti...
