Nakon šest mjeseci tijekom kojih je održano pet zajedničkih susreta preksinoć je u jednoj od dvorana zagrebačkog hotela Esplanade održan posljednji susret u sklopu projekta "Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama" koji već šestu godinu zaredom organiziraju časopis Zaposlena i Večernji list. I u dva sata, koliko je trajalo to posljednje okupljanje mentorica i njihovih mentijki, kada se podvlačila crta, rekapitulirano, analiziralo, ocjenjivalo i sažimalo sve što je učinjeno, ono što se najčešće izgovaralo bilo je – brzo je prošlo, ovaj bi projekt trebao trajati dulje, barem godinu dana, jer ono što tijekom njega svatko dobije neprocjenjivo je. A kada je to unisoni zaključak svih sudionica koje su te večeri prisustvovale posljednjem službenom okupljanju, onda to sve govori. S razlogom smo naveli da je to bilo "posljednje službeno okupljanje" jer će se, kako je rečeno, sve mentorice i mentijke i dalje nastaviti družiti i podržavati. I ne samo poslovno nego i privatno jer su se ti mentorski odnosi u velikoj mjeri pretvorili u prava i iskrena ženska prijateljstva.
Sudjelovalo 17 mentorica
A u ovom, šestom ciklusu projekta sudjelovalo je ukupno 17 iskusnih mentorica, žena dokazanih i uspješnih u svojim profesijama koje su sve ono što znaju spremne dobronamjerno i plemenito podijeliti s onima mlađima, neiskusnijima, nesigurnijima, željnima učenja, napredovanja, traženja novih puteva i izazova, sa svojim mentijkama. Kako je ovaj put u projektu sudjelovala 21 mentijka, to znači da su pojedine mentorice imale i više od jedne mentijke, a dolazilo je do toga da su pojedine mentijke mogle razgovor i savjete zatražiti i od još neke mentorice osim one s kojom su bile prvotno spojene. Budući da je među svima njima vladalo posebno zajedništvo izgrađeno i učvršćeno na međusobnom razumijevanju, poticanju i skladu, u što smo se i sami uvjerili prisustvujući nekim od tih okupljanja, kao i ovom posljednjem, sve su sudionice i te kako zaslužile da ih i poimence navedemo. Tako su mentorice bile: Snježana Bahtijari, Adrijana Vinter, Synthia Dodig, Laura Orlić, Marica Dusper, Andreja Vukojević, Ana Milićević, Marija Kalinić, Dunja Šimunić Mehdin, Kristina Hustić, Renata Pucar, Ivana Ćosić Prižmić, Breda Ivanović, Ines Šuvak Mora i Stella Nišević. U travnju projektu se, kao još jedna mentorica, pridružila i nova američka veleposlanica u Hrvatskoj Nathalie Rayes, koja je potom, u istoj mentorskoj ulozi, angažirala i svoju kolegicu iz veleposlanstva Dijanu Matijaš Vengar. A priliku da budu mentijke dobile su: Ines Mišćević, Željka Rupčić, Ivona Prar, Dubravka Raljević, Jasna Bojanić Dujmović, Željana Vidović Mioli, Ivana Vitovski, Antonija Kos, Ivona Rebrović Smetko, Stela Morović, Marta Jelaković, Gordana Biondić, Nika Ujević Beusan, Nikolina Dežmarić Krofak, Milica Tomljenović, Maja Krištafor, Nana Ivanda, Renatta Baršić Bošnjak, Pamela Rukavina, Ivana Ivančić Medved te Petra Salarić.
– Ovo je naš posljednji sastanak u ovom ciklusu. I od nekih sam čula da im je žao što se primaknuo kraj, što mi je bilo drago čuti, no to je ujedno i dodatni poticaj da se nastavite družiti i dalje, kao što se druže i sudionice prošloga ciklusa koje se nalaze, izlaze zajedno. Vama mentoricama zahvaljujem što ste uložile svoje vrijeme, volju i trud u ovaj projekt, a vama mentijkama zahvaljujem na želji za osnaživanjem i stjecanjem novih znanja i vještina s nadom da ste tijekom proteklih šest mjeseci štošta naučile. Sad možemo međusobno podijeliti sve svoje dojmove. Sve možete reći, možete i pohvaliti, ali i "pošpotati" – uz osmijeh je uvodno te večeri kazala glavna urednica časopisa Zaposlena Ana Gruden.
– Moja mentijka i ja nastavljamo u istom tonu i dalje. Jako sam zadovoljna zato što sam sad prvi put uz sebe imala nekoga iz svoje struke, dosad su mentijke s kojima sam radila bile dijametralno suprotnih zanimanja. Moja je mentijka bila znatiželjna i jako vrijedna, čak je ona mene u jednom trenutku pitala: "Što radiš? Mogu li ja sada tebi nekako pomoći?" Ovo nisam doživjela kao mentorstvo jer smo moja mentijka i ja, a obje smo iste struke i istih godina staža, jedna drugoj bile nešto poput samorefleksije. Dobila sam mentijku baš po svom "ćefu", trudila se, bilo joj je jako stalo. Improvizirale smo i dobro je ispalo. Moja je mentijka imala jasan cilj, ali joj je put do tog cilja bio potpuno nejasan i ovaj joj je projekt došao baš u pravom trenutku. Povezivanje žena u cilju osnaživanja jako je bitno i zato se trebamo međusobno osnaživati. Treba nam samo malo više samopouzdanja i trebamo naučiti istaknuti svoje vrline... – nizale su mentorice svoje dojmove. Pridružila im se i veleposlanica Rayes.
– Uživala sam u svakom trenutku. Moja mentijka prije je imala problem nesigurnosti pri nastupima u javnosti, no sad se posve ohrabrila, pronašla je svoj glas i postala samopouzdana, čime se vrlo ponosim. I ovo nije gotovo, ovo je tek početak lijepog prijateljstva. Meni je ovo bilo sjajno iskustvo – kazala je veleposlanica. Same pohvale stizale su i od mentijki.
– Odmah sam znala koga želim za mentoricu pa sam to i navela u prijavi i moja je želja bila uvažena, na čemu posebno zahvaljujem Ani Gruden – bila je rečenica koja se te večeri čula podosta puta jer ju je izrekla većina mentijki. No bilo je i onih koje su odabir svoje mentorice prepustile "nebu" i "svemiru", pa što bude. A bilo je tako da su i "nebo" i "svemir", uz asistenciju Ane Gruden, opet mentorice i mentijke spojili tako da su i to bili puni pogodci. Da je doista tako, posvjedočile su riječi svih mentijki.
Mentorski odnosi u velikoj mjeri pretvorili su se u prava i iskrena ženska prijateljstva
– Moja me mentorica odmah povezala s nekim projektima tako da sam u svojoj karijeri shvatila put kojim trebam ići do cilja. Puno smo napravile vezano i uz kratkoročna i uz dugoročna pitanja. U svojoj sam mentorici dobila cjeloživotnu prijateljicu. Kada sam ulazila u ovaj projekt, nisam imala neka očekivanja i sve što se zatim dogodilo trebalo se baš tako i dogoditi. Dobivala sam domaće zadaće, vježbala, radila prezentacije... Imam osjećaj da sam kroz ovaj projekt narasla. U svojoj sam mentorici pronašla upravo ono što mentorica treba biti. Uvijek je bila tu, saslušala me, puno mi je pomogla. Nadam se da će mi moja mentorica i dalje biti "joker zovi". Moja mentorica i ja od početka smo krenule slobodno, otvoreno, spontano i toplo, struktura je došla kasnije. Shvatila sam da trebam nekoga, da sam sama jer sam krenula u dva projekta i nisam znala kako dalje, a sad sam sa svojom mentoricom osmislila novi projekt vezan uz zdravlje koji bismo vam uskoro rado predstavile. Sad mi je i malo žao jer mislim da bi ovaj projekt trebao trajati dulje, recimo godinu dana. Meni je ovo kroz što sam prolazila proteklih šest mjeseci bilo nešto kao superdobar ples, tako je to meni izgledalo. I meni je ovo prekratko trajalo pa ću ovaj službeni završetak ignorirati, za mene će ovaj projekt još trajati. Zahvaljujući radu sa svojom mentoricom, prijavila sam se na jedan natječaj i prošla pa je u mom slučaju ovaj projekt urodio plodom. Svi naši međusobni susreti bili su nešto oplemenjujuće i obogaćujuće. Sa svojom sam mentoricom riješila neke stvari koje su dugo čekale da se riješe, dotaknule smo se mnoštva ciljeva, ne samo poslovnih nego i onih životnih. I imam osjećaj da sam sad baš na pravom putu. Kod svoje sam mentorice osjetila nevjerojatnu toplinu, naš odnos je bio baš ljudski... – samo je dio onoga što su o projektu, svojim mentoricama i samima sebi rekle mentijke.
Ponovno druženje
Ali, nije to sve. Tri mentijke sa svojom su mentoricom osmislile te uz puno veselja, zafrkancije i smijeha predstavile projekt – PRIM akademiju (naziv je akronim njihovih imena). Pod parolom "četiri žene – četiri modula – četiri sata" i s ciljem osnaživanja ženskog poduzetništva pozvale su sve sudionice na ponovno druženje krajem listopada – uz kolačiće, kavu i rakiju.
