Nakon što je papa Benedikt XVI. prije četiri godine objavio da povijesni datum Kristova rođenja treba smjestiti nekoliko godina ranije, više nema dvojbi da je Isus rođen prije Krista, tj. prije nulte godine od koje se računaju ere prije i poslije Kristova rođenja.
„Popis je obavljen u vrijeme kralja Heroda Velikoga, ali on je umro već 4. godine pr. Kr. Početak našega računanja vremena, utvrđivanje Isusova rođenja, potječe od monaha Dionizija Maloga (lat. Dionysius Exiguus, † oko 550.) koji je u svojim računanjima očito napravio pogrešku od nekoliko godina.
Dakle, povijesni datum Isusova rođenja treba staviti nekoliko godina ranije”, napisao je Joseph Ratzinger u knjizi „Djetinjstvo Kristovo”, koju je kod nas izdao Verbum.
– Rođenje se, dakle, može locirati četiri do osam godina ranije. Bilo bi zanimljivo da su Židovi istražili kada je npr. Zaharija bio svećenik iz razreda Abijina, jer bi se tada znalo više o Elizabetinoj trudnoći i rođenju Ivana Krstitelja, koje je prethodilo Kristovu – kaže Vlado Rukavina, teolog koji je studirao u Jeruzalemu i sada je vodič po Svetoj zemlji, dodajući da se ljudi najviše iznenade kada na licu mjesta doznaju da 25. prosinca, tj. Božić nije datum Kristova rođenja, nego da je to bio rimski blagdan Sunca nepobjedivoga.
Velike sporove zapravo izazivaju dva druga podatka, kako piše Ratzinger, „po Josipu Flaviju, kojemu poglavito dugujemo poznavanje židovske povijesti Isusova vremena, popis stanovništva napravljen je 6. godine poslije Krista pod namjesnikom Kvirinijem i doveo je – budući da se pritom u konačnici radilo o novcu – do ustanka Jude Galilejca (usp. Dj 5,37).
Osim toga, Kvirinije je tek u to vrijeme djelovao u sirijsko-židovskome području, a ne prije. No, ovi su podaci također nesigurni; u svakom slučaju, postoje naznake da je Kvirinije po carskome nalogu djelovao u Siriji već oko 9. pr. Kr. Stoga su posve uvjerljive smjernice raznih učenjaka, primjerice Aloisa Stögera, da se popis stanovništva u ondašnjim uvjetima odvijao sporo i da je trajao godinama.
Uostalom, sastojao se od dvije etape: prvo od popisivanja svega vlasništva nad zemljištem i nekretninama i potom – u drugome krugu – od utvrđivanja poreznih iznosa koje je stvarno trebalo platiti”.
„Slijedom toga, prva je etapa izvršena u vrijeme Isusova rođenja; druga, koja je za narod bila mnogo potresnija, izazvala je ustanak. Konačni su prigovori bili da za takvo prikupljanje poreza ne bi bilo potrebno da svatko putuje u svoj grad (usp. Lk 2,3).
No, mi znamo iz raznih izvora da su se oni kojih se to ticalo morali pojaviti ondje gdje su imali zemljišni posjed. Slijedom toga smijemo pretpostaviti da je Josip iz Davidove kuće raspolagao zemljišnim posjedom u Betlehemu tako da je za ubiranje poreza morao ići onamo”, piše Ratzinger, a Vlado Rukavina pita se kako je uopće Josip završio u Nazaretu.
– Je li ondje imao obitelj? – pita se Rukavina i dodaje kako se o Josipu vrlo malo zna, odnosno da ga sinoptička i apokrifna evanđelja poznaju kao Josipa tesara, s time da je mogao biti i graditelj, odnosno da su on i Isus, s obzirom na to da je Nazaret bio jako malo selo, mogli raditi u obližnjem Seforisu, koji je bio veliki grad grčko-rimskoga tipa.
– O Isusu evanđelja govore kao o drvodjeljinu sinu, odnosno o Isusu Nazarećaninu, tj. Josipovu sinu. Matej daje naglasak na Josipa, evanđelist Luka manje, navodeći da je riječ o pravedniku, koji se drži zakona – kaže Rukavina.
Međutim, o početku Isusova javnog djelovanja, kako piše papa Benedikt XVI., postoji više podataka, jer Luka donosi iscrpan i točan nadnevak toga povijesnog trenutka: 15. godina vladanja cara Tiberija; k tomu se spominju i rimski namjesnik one godine i tetrarsi Galileje, Itureje, Trahonitide i Abilene, kao i veliki svećenici (usp. Lk 3,1s).
„Isus nije rođen i nije se pojavio u javnosti u neodređenomu vremenu kao u mitu. On pripada vremenu koje se točno može datirati i zemljopisnome prostoru koji se točno može označiti: univerzalno i konkretno međusobno se dodiruju.
U njemu je Logos, stvarateljski Smisao svih stvari, ušao u svijet. Vječni Logos postao je čovjekom, a tomu pripada kontekst mjesta i vremena. Uz ovu je konkretnu stvarnost vezana vjera, iako se na temelju uskrsnuća nadilazi vremenski i zemljopisni prostor, a Gospodinov odlazak ispred učenika u Galileju uvodi u otvorenu širinu čitava čovječanstva”, tumači Joseph Ratzinger.
Jedan od pokazatelja koji znanstvenici uzimaju u određivanju Kristova rođenja je „zvijezda padalica”, koja je vodila tri mudraca do Betlehema.
„Bila je to zvijezda, kako navodi Matejevo evanđelje, koja se netom pojavila, koja je prolazila nebom sporo u odnosu na druge zvijezde u pozadini, a budući da se Betlehem nalazi gotovo ravno na jug od Jeruzalema, zvijezda se morala kretati nebom sporo od istoka prema jugu, u vremenu koje je trebalo mudracima da iz svoje zemlje (Arabije, Mezopotamije ili Perzije) doputuju do Jeruzalema, što je vjerojatno trajalo mjesec ili dva”, navodi Enciklopedijski biblijski priručnik u izdanju Kršćanske sadašnjosti, objašnjavajući kako se iz navoda da se zvijezda „zaustavi povrh Betlehema”, zna da postoji samo jedan astronomski predmet koji zadovoljava te kriterije, a to je komet s dugim repom. Komet se, naime, iznenada pojavi na nebu i putuje njime polako u odnosu na zvijezde u pozadini, obično jedan do dva stupnja na dan.
„Kinezi su budno pazili na komete i ostale zanimljive zvijezde. Prema drevnim kineskim zapisima, spektakularan komet s dugačkim repom pojavio se 5. g. pr. Kr. i mogao se vidjeti više od 70 dana. To je jedini komet s dugim repom koji su zabilježili Kinezi u razdoblju od 20 g. pr. Kr. do 10. po Kr. pa se može poistovjetiti s betlehemskom zvijezdom.
Osim toga, kineski zapisi govore nam o položaju na nebu gdje se ta zvijezda pojavila te iz njih znamo da bi mudraci taj komet najprije vidjeli na istoku, baš kako je opisano u Matejevu evanđelju”, navodi Enciklopedijski biblijski priručnik.
E, sad, je li zvijezda dovela mudrace do špilje ili štale u kojoj se rodio Isus?
– Bila je to zapravo i špilja i štala. Odnosno stambeni kućni prostor. U grčkom izvorniku evanđelja koristi se riječ katalyma, što znači prostorija, a taj izraz se koristi npr. i za dvoranu posljednje večere. Prijevod u našem evanđelju je svratište – kaže Vlado Rukavina, objašnjavajući kako je moguće da nije riječ o svratištu jer je Josip imao u Betlehemu neko svoje vlasništvo, pa nije morao biti u svratištu. Ako mu je, dakle, Betlehem bio mjesto stalnog boravka, jasnije je zašto se onamo vratio na popis, a tako i zašto onamo dovodi mladu suprugu koja je u visokom stupnju trudnoće.
Betlehem je tada, također, bio jako malo selo i većina kuća bili su adaptirani špiljski prostori. Odnosno u ovom slučaju radilo se o kompleksu špiljskih prostora koji su bili međusobno povezani.
– Jednostavno je takav prirodni teren i on se koristio tako da bi se jednim dijelom zagradio i pregradio, a koristio se zajedno i za ljude i za životinje. Jasle su bile izdubljene u stijeni, što možemo danas više-manje vidjeti u betlehemskoj bazilici Rođenja Kristova, u špilji koja je povezana sa susjednom špiljom sv. Jeronima.
Špilja je duga 12,3 metra i 3,5 metara široka i danas je zajedničko mjesto grčkih pravoslavaca, Armenaca i katolika, tj. franjevaca – kaže Rukavina i dodaje da su, prema Lukinu evanđelju, istu tu špilju posjetili pastiri, čija se pastirska polja i danas nalaze nedaleko od Betlehema.
– Postavlja se, doduše, pitanje kako su pastiri, prema evanđelju, noćili tada pod vedrim nebom ako je bio prosinac sa svojim hladnim noćima. Pastiri su s ovcama vani od pashe, tj. od travnja do prosinca, kada ih vraćaju u torove – kaže Rukavina i dodaje da su pastiri važni u biblijskoj povijesti, jer Jahve simbolizira pastira svoga naroda, pastir je bio i David, a i Abraham je bio stočar, no ipak pastiri su bili ljudi na rubu društva, nisu dobro poznavali Zakon, a niti su ga dobro obdržavali pa i u tome možemo promatrati neobičnu Božju logiku u suprotnosti s našim shvaćanjem.
– Bog im se objavljuje po anđelu i šalje ih u betlehemsku špilju u kojoj je rođen Isus. Moguće je da su se oni i sami bili sklonili u špilje zbog zime, a te špilje mogu se danas posjetiti na tzv. pastirskim poljima – kaže Rukavina, dodajući kako je popularno tumačenje da je ime Betlehema „kuća kruha”, ali da to nije točno.
– Betlehem najvjerojatnije dolazi od Bit Ilu Lahama ili kuća boga Lahaja, poganskog božanstva – kaže Rukavina, koji objašnjava kako je vrlo važno na licu mjesta, u Svetoj zemlji, hodočasnicima slojevito promatrati ono što vide, jer se u suprotnom mogu razočarati u stvarnosti od slike koju su stvorili u svojoj mašti.
Arheologija je tu od velike pomoći, a neka su povijesna mjesta, poput Nazareta, prilično istražena.
– Bazilika navještenja sigurno se nalazi na mjestu Marijine kuće i dokazano je da je to bio stambeni prostor, tj. špilja s prostorom za stanovanje i podzemnim silosima, odnosno spremištima koja su služila kao smočnice, staje, prostorije za preradu ulja i vina itd.
Najtemeljitija arheološka istraživanja obavio je o. Bellarmino Bagattti (1955. i 1959.), ali i drugi prije njega – kaže Rukavina, dodajući kako hodočasnici posjećuju i neka mjesta na kojima se kaže da nisu iz Kristova doba, poput sinagoge u Nazaretu, koja je iz križarskog razdoblja, ali da se pretpostavlja kako je tada Nazaret imao sinagogu u koju je Isus dolazio i naučavao.
– No takve stvari, nažalost, dosad nisu arheološki istražene i potvrđene – kaže Rukavina.
>> Oni smatraju da je Isus Krist pravi Bog, ali ne i pravi čovjek
Svim Hrvaticama i Hrvatima u Domovini ,Herceg-Bosni ,dijaspori Sretan Božić🎍