Pobijedivši u finalu Ruskinju Jekaterinu Kim (10:7), Splićanka Ana Zaninović (53 kg) ponovila je uspjeh svoje sestre Lucije i postala europska prvakinja u te-kvon-dou. Ovo je prvo veliko natjecanje da su splitske blizanke istovremeno osvojile zlato.
- Ovo mi je prvi naslov europske prvakinje, a sestra Lucija i ja smo postale prve blizanke u povijesti koje su na istom natjecanju postale europske prvakinje. Osim toga ovo je i prvi puta da smo obje na istom velikom natjecanju zlatne pa će slavlje biti kompletno - klicala je Ana
Nakon velike pobjede kod Ane nije bilo velikog slavlja, nije bilo onog optrčavanja dvorane s hrvatskom zastavom, jer ju je trener Toni Tomas pozvao da joj objasni što nije dobro radila. Ni ona nije bila sretna s izvedbom, ali jest sa ishodom pa je rekla:
- Toni je perfekcionist pa me zvao da mi kaže što nisam dobro radila. Finala su rijetko kada lepršava, no ostvarila sam još jedan svoj san i to je najbitnije. Najteža borba danas psihički bila mi je ona četvrtfinalna sa Srbijankom Gladović kada sam bila na rubu diskvalifikacije i za nju me je trener posebno pohvalio. Štoviše, rekao mi je nakon te borbe da mu je to važnije da sam u takvoj situaciji pokazala karakter nego da sam europska prvakinja.
No, Ana je postigla oboje. Bio joj je ovo peti finale na velikim natjecanjima, drugi europski, i drugo zlato, kojeg ne bi bilo da u toj borbi protiv Gladović nije pokazala izniman karakter. Naime, premda je vodila 13:4 pa 17:6, Ana je zapravo bila na rubu diskvalifikacije za što joj je bila potrebna još samo jedna, deseta, opomena. Srećom, preostalih minutu i 40 sekundi nije pala, nije izašla iz borilišta, nije držala suparnicu, nije bila neaktivna, a sve su to radnje za diskvalifikaciju.
No, ni Ana niti izbornik Toni Tomas u tim trenucima nisu paničarili. Štoviše, Ana je čak i poentirala i dovela do prekida borbe zbog 12 bodova razlike (19:7)
- Bio sam hladan, vjerovao sam u Anu jer ona kada ima svoj dan onda može nadvisiti i ovako nepovoljne okolnosti - pričao je Tomas nakon elegantne polufinalne pobjede nad Finkinjom Mikkonen (14:2).
U borbi za medalju našao se i dvostruki europski doprvak Filip Grgić (68 kg) koji je turnir otvorio uvjerljivim pobjedama. Nakon dominacije protiv Rumunja Vina (16:7) i Norvežanina Bendika (17:4), Grgić se namjerio na Moldavca Vladislava Arventiija kojeg je dosad dvaput pobijedio. Nažalost, ne i ovaj put. Izgubio je sa 7:9 i dalje nijemo pratio kako Moldavac prolazi u polufinale u kojem je nesretno izgubio.
Grgić je jedan od čak 13 naših boraca, a imali smo ih ukupno 16, koji su padali jedino pred onima koji su kasnije osvajali medalje. Sve do posljednjeg dana prvenstva Hrvati nisu niti jednom izgubili u prvom kolu, no dogodilo se to Tinu Soleničkom (68 kg) protiv Bugara Georgijeva (0:4) i Petri Matijašević (67 kg) koja je imala ždrijeb iz noćne more. Da je kojim slučajem i prošla kasniju finalistkinju Ruskinju Barišnjikovu (0:9), svjetsku i europsku prvakinju, naišla bi na drugu nositeljicu Šveđanku Johansson, a potom na trofejnu Francuskinju Niare.
Bilo kako bilo, ovo će za Hrvate ostati kontinentalno prvenstvo za pamćenje. Po broju medalja (6) dostignuti su dometi iz Zagreba 1994. i Manchestera 2012., ali su po sjaju medalja nadmašeni. Nikad Hrvatska nije imala pet finala na jednom Europskom prvenstvu i čak tri osvojena zlata (Lucija i Ana Zaninović i Iva Radoš).
>>Lucija: Upoznala sam idola Janicu, još bih Phelpsa
