Sportski tjednik Max! u novom broju otkriva da se bivši Te-kvon-do izbornik Seung Ki Hong (44) vraća na veliku scenu i ima aduta za Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine u vidu Vedrana Goleca (26).
Predah, molim, ne mogu više..., procijedio je i pao na sve četiri Vedran Golec (26), najuspješniji hrvatski tekvondaš prema rang-listi Svjetske te-kvon-do federacije, europski doprvak u najtežoj kategoriji, brončani s Europskih igara 2015., četverostruki osvajač Croatia Opena i kandidat za Olimpijske igre u Riju 2016. Golec je istrenirana “zvijer”, borac od dva metra koji 20 godina svakodnevno vježba na tatamiju. Jutarnji je trening u dvorani Te-kvon-do kluba Jastreb u Voltinom, Golec vježba sa sparing partnerima iz kluba Matejom Škreblinom, Lukom Bobanom, Hrvojem Šepom, a svaki pokret pažljivo prati Seung Ki Hong (44), bivši hrvatski izbornik.
– Ne možeš? Onda idemo s treninga, otkazujemo i natjecanje. Što ćeš tamo ako ne možeš – kratko i strogo kaže mu Hong. Korejac, bivši izbornik koji je Hrvatskoj donio prve olimpijske medalje s Igara u Pekingu 2008. godine, bronce Martine Zubčić i Sandre Šarić, ne priznaje odgovor “ne mogu, teško mi je”. To je njegov način. Svaki trening do maksimuma, preko svake granice boli.
– Što znači “ne mogu”? Ako ne možeš, kako ćeš pobijediti na turniru. Ako ne pobijediš, nema rezultata. A kad nema rezultata, tko je kriv? Trener je kriv za sve, znači da nije dobro spremio borca – na tečnom hrvatskom svoju filozofiju jednostavno objašnjava Hong.
Vrhunski korejski stručnjak nedavno je, uoči velikih turnira Croatia Opena u Varaždinu 7. i 8. studenoga te Paris Opena 14. i 15. studenoga, na zamolbu glavne trenerice i tajnice TKD kluba Jastreb Tamare Pradegan (7. dan) preuzeo brigu o najboljem hrvatskom teškašu Vedranu Golecu od dosadašnjeg vrhunskog trenera Dejana Mesarova koji mu se zbog velikih obveza u klubu i praćenja programa ostalih klupskih selekcija više ne može vremenski dovoljno kvalitetno posvetiti.
Krajnji cilj je da kroz europske kvalifikacije s Golecom prokrči nemilosrdni put prema Olimpijskim igrama. Golec je blizu, u krugu najboljih svjetskih teškaša, pobjeđivao je i svjetske i europske prvake, ali sustav kvalifikacija vrlo je kompliciran i prolaze samo najbolji od najboljih. Svatko tko prođe, može na kraju na olimpijsko postolje. Golecu je sada u finišu bitan svaki bod.
– Vrhunski sportaš mora imati sve posloženo. Trener, klub, roditelji... za vrhunski rezultat sve i svi oko njega moraju biti usklađeni. I raditi, raditi, raditi... I to pametno raditi, znati točno zbog čega radiš to što radiš – kaže Hong.
Hong je godinama nezasluženo gurnut u sjenu, maknut s velike scene. Nakon 2008. i dvije olimpijske bronce u Pekingu nije mu produljen ugovor, nego je eliminiran s obrazloženjem da se mora javiti na natječaj...
– Pa u kojim se to drugim sportovima izbornici moraju javiti na natječaj, s gorčinom se prisjeća Hong kojem čast i ponos nisu dopustili da se ponižava pred moćnicima, premda mu je u tom trenutku sve bilo na kocki. Ugrožena mu je bila gola egzistencija.
Hong je kao mladić sa 28 godina, kao tek diplomirani trener sa studija iz Koreje došao u Hrvatsku 1998. godine na preporuku velikog majstora Lee Kvang Baea i poziv tadašnjeg tajnika HTS-a Andrije Mijačike. Došao je bez znanja jezika, nije govorio engleski, a za Hrvatsku nije ni čuo prije nego se upustio u avanturu koja mu je promijenila život. Postao je “pravi” Hrvat, premda nema državljanstvo.
– Kad bih dobio hrvatsko, morao bih se odreći korejskog, moji ne priznaju dvojno državljanstvo. Nije lako, ne mogu kupiti stan, auto, i vrtić sam kao stranac morao plaćati 3000 kn...
Hong je doputovao sa suprugom Minom i jednogodišnjom kćeri. Sinovi su se rodili u Hrvatskoj, danas su obojica srednjoškolci, a kći je studentica na Ekonomskom fakultetu. Trenirali su i te-kvo-ndo, ali nije to lako uz oca koji traži savršenstvo, za kojeg je te-kvon-do umjetnost i više od života. Nadareniji su bili za glazbu: kći svira violončelo, jedan sin violinu, drugi klavir.
Dok je bio juniorski izbornik, brusio je generaciju koja je obilježila hrvatski te-kvon-do na svjetskoj sceni: Martinu Zubčić, Sandru Šarić, Anu i Luciju Zaninović, Petru Matijašević, Miet Filipović, Marinu Sumić, Filipa Grgića... Vrhunac su bile Olimpijske igre i povijesne medalje Martine i Sandre, zbog kojih su potom mnoge djevojčice odjenule dobok i počele vježbati te-kvon-do.
– Martina je uvijek bila čudesna, da ponovno radim s njom, za šest mjeseci opet bi bila najbolja na svijetu – tvrdi Hong.
Kad su ga izigrali nakon Pekinga i okrenuli mu leđa u HTS-u, on nije okrenuo leđa Hrvatskoj iako je ostao bez prihoda. Nije imao ni da plati stanarinu. Skrasio se u TK Trnje, a od 2010. godine pružili su mu ruku u TKD Dugo Selo kojem je ostao vjeran i kad se taj mali klub, poput brojnih drugih suočio s krizom i besparicom.
– Pomogli su mi u najtežim trenucima i to se ne zaboravlja. Predsjednik kluba, Makedonac Jonče Ilijevski me spasio, pružio ruku kad su me preko noći zaboravili dojučerašnji “veliki prijatelji”, a moja obitelj nije imala ni kune. Puno mi je pomogao i Ozren Matijašević, otac Petre koja se sad bori za Makedoniju. Uvijek ću im biti zahvalan.
Naravno da je pomišljao da se s obitelji vrati u Koreju, ali... Zbog neimaštine obitelj Hong nije mogla svake godine ni na more, kamoli do Koreje. Ni djeca ne vladaju korejskim jezikom da bi ondje mogla pohađati školu. S trenerskom plaćicom u malom klubu jedva bi imali za obroke. Spasila ga je najezda korejskih turista u Hrvatskoj. Hong im pomaže kao vodič...
– Kad bih samo to radio, zarađivao bih više od 5000 eura mjesečno. Ali te-kvon-do je moj život...
Hong bi htio pokrenuti svoj klub, no dobro je naučio naš izraz “obećanović”.
– Kažu mi, samo idi Bandiću i dat će ti prostor za klub. Ma kako će mi dati, zar zato što ću mu doći kucati na vrata? – ne može si objasniti časni Hong.
U Dugo Selo na treninge su dolazili i reprezentativci Poljske. Uspio je i njih kvalificirati na Olimpijske igre u London 2012., što je bilo u rangu senzacije.
Može li sada Hongov pulen i Jastrebov “kapitalac” Vedran Golec biti hrvatski olimpijski adut u Riju? Hong kaže:
– Ako ja kao trener dajem sve od sebe, mora i sportaš. Mora živjeti svakog trenutka za to. Ako neće, ne mora, ali onda nema ni rezultata.
Golec i Hong bit će zajedno već ovoga vikenda na Croatia Openu u Varaždinu. Zajedno kreću na najveću scenu – prema olimpijskoj areni u Riju.
