Nepobitna je činjenica da je Jelena Brajša nemjerljivo pridonijela
širenju zagrebačkog Caritasa, kao i humanitarnoga rada uopće. To što je
na njegovu čelu bila gotovo 40 godina dovoljno govori koliko je toga
dobroga napravila u četiri desetljeća. Ali nije u pravu kardinal Josip
Bozanić kad je u nedjelju optužio sve medije da su prije tri godine
vodili linč protiv nje i da je motiv svih tih napisa bio isključivo u
mržnji prema Crkvi i Caritasu.
Moguće je da ima pojedinaca koje vodi i taj motiv, što je dakako za
svaku osudu jer to nikako nije profesionalno. No kardinal jako dobro
zna da sve vrijeme nije mogao riješiti Brajšin slučaj jer je ona
tijekom godinama jednostavno postala “država u državi”, nad kojom nitko
nije imao baš nikakvu kontrolu te da je radila što je htjela.
Usto, nije imala nikakve menadžerske sposobnosti pa je poslovanje bilo
vrlo primitivno, posebice financijsko, a i odnos prema ljudima,
zaposlenicima, bio je često neljudski. Svi su, međutim, mahom to šutke
trpjeli, samo da zadrže posao. Kardinala su na mnoge njezine propuste,
najblaže rečeno, upozoravali mnogi, pa i iz samog Hrvatskog Caritasa,
ali on se na sve to oglušivao. Tako je neslužbeno Kaptolom vladala
krilatica da će njezin slučaj riješiti “biologija”.
Kardinala su, međutim, prepali jedan za drugim ispadi i incidenti koji
su počeli puniti medije, što je postalo opasno za njega samoga, kao i
za Crkvu.
Pa je ipak na kraju smogao snage i hrabrosti da je umirovi i provede
internu istragu, čiji su zaključci, barem oni koji su javno objavljeni,
samo začudili javnost, a još više one koji ipak znaju nešto više od
širokih vjerničkih i inih masa. Ako već ima zamjerke na medije,
kardinal bi trebao raščlaniti tko je što pisao. Jer sigurno je među
napisima bilo i onih koji su željeli pomoći u rješavanju njezina
slučaja, koji je i te kako bio od javnoga interesa. Ako ništa drugo,
kardinal se, “zahvaljujući” medijima, nje uspio “riješiti”!
RIJEČ-DVIJE
