U izumirućoj Europi brak je, unatoč liberalizaciji društva, i dalje privlačna institucija. Uz manje ili veće razlike, još uvijek joj je privržen i konzervativni jug i liberalni sjever Europe. Tri četvrtine svih obitelji (71,4%) u Europskoj uniji čine bračni parovi s djecom ili bez nje, dok je 12,6% parova u izvanbračnoj zajednici, a 16% jednoroditeljskih je obitelji. Pokazuju to najnoviji podaci Eurostata, europskog statističkog ureda, iz kojih su vidljive sve sličnosti i razlike među državama EU, ali i njezina zajednička slabost – starost, odnosno izumiranje stanovništva. U ujedinjenoj Europi sve je veći broj građana koji žive sami pa gotovo trećinu svih kućanstava u EU, koja ima 507 milijuna stanovnika, čine samačka kućanstva, čiji broj raste od juga prema sjeveru, gdje ih je najviše. U skandinavskim zemljama naglašeniji su individualizam i rano napuštanje roditeljskog doma pa tako u Danskoj čak 45% građana živi u samačkim kućanstvima.
Starica Njemačka
Među zemlje s najviše samačkih kućanstava, osim Danske, Finske i Švedske, ubraja se i Njemačka, ali ne iz istih razloga kao i te skandinavske zemlje, nego zbog brojnog starog stanovništva. Njemačka, jedna od najrazvijenijih europskih zemlja s više od 80 milijuna stanovnika, koja je vodeća i po broju imigranata, vodeća je i po najstarijem stanovništvu. Njemačko stanovništvo u prosjeku ima 45,6 godina, a prosječna je starost stanovništva EU 42,2 godine. Usporedbe radi, prije 20 godina prosječna starost stanovništva EU bila je 36,2 godine. U zemlje s najstarijim stanovništvom ubrajaju se i Italija, Bugarska, Portugal, Grčka, Austrija, ali i Hrvatska u kojoj je stanovništvo u prosjeku staro 42 i pol godine.
Premda je Europa unatoč svim manjkavostima, krizama, razlikama i nejednakostima, koje postoje između juga i sjevera, jedan od najboljih dijelova svijeta, ne uspijeva godinama riješiti temeljni problem – starenje i izumiranje. Demograf prof. dr. Nenad Pokos s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar tumači da se društvo, kako bi riješilo problem ostarjele Europe, odnosno ostvarilo visoke stope nataliteta, mora udaljiti od tradicionalnog obiteljskog modela, fokusirajući se na zaposlene žene.
Očekivati danas da će zaposlene žene u zemljama južne Europe i bivšim socijalističkim zemljama, koje su osobito pogođene lošom demografskom slikom, rađati onoliko djece koliko su rađale njihove majke kućanice ili majke koje su radile u sasvim drugim, daleko humanijim radnim uvjetima, teška je utopija. No, mnoge europske zemlje očito još nisu shvatile da država mora intervenirati kako bi žene uskladile obiteljski i profesionalni život, inače će i dalje svjedočiti izumiranju svog stanovništva u kojem više neće biti onih koji će rađati i raditi.
– Obiteljima danas treba jaka podrška države. Norveška i Finska izdvajaju više od 3% BDP-a za pomoć obiteljima, Švedska i Francuska 3,5%, Danska 4% BDP-a. Izdvajanja za pomoć obiteljima bitno su manja južnije, u Italiji iznose jedva 2%, u Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj 1,5% BDP-a – ističe Pokos.
Italija, Španjolska, Portugal i Grčka imaju stope fertiliteta (broj rođene djece po ženi u reproduktivnom razdoblju od 15 do 49 godina, nap. a.) među najnižima u EU zajedno s Njemačkom, u kojoj zbog konzervativne obiteljske i radne politike Njemice već jako dugo rađaju jedno ili nijedno dijete.
– U južnoj Europi i Njemačkoj generalno je gledište da obitelj, a ne država, treba preuzeti kontrolu nad djecom. Primjerice u Italiji, Španjolskoj i Njemačkoj, u kojima su vladali totalitarni režimi, još i danas ljudi imaju ozbiljne sumnje u vezi s politikom povećanja nataliteta. To nije slučaj u Francuskoj ili Skandinaviji gdje je visok postotak društvenog prihvaćanja državnog uplitanja u obiteljske poslove... Osim toga, u Njemačkoj su se dosad brojni imigranti Turci, Albanci i Bošnjaci... koji su u svojim matičnim državama imali veće stope fertiliteta brzo prilagodili njemačkom prosjeku – govori Pokos.
– Njemačka unatoč imigrantima i sadašnjim ogromnim izdvajanjima da bi povećala natalitet ima nisku stopu fertiliteta (1,3, nap. a.) jer je imala dugoročno snižavanje broja živorođene djece i ne mogu joj onda ni useljenici poboljšati demografsku sliku jer ima puno svog starog stanovništva – kaže demograf prof. dr. Anđelko Akrap.
Imigranti pomladili Irsku
Pokos, pak, zanimljivim ističe slučaj Portugala koji je donedavno imao relativno visoku stopu fertiliteta, a posljednjih godina je u toj zemlji ta stopa među najnižima u Europi. To je uz intenzivnu emigraciju dovelo do drastičnog starenja stanovništva te zemlje. No, ovo ljeto je, kaže Pokos, ekspertna skupina predložila da u Portugalu nakon rodiljskog dopusta, drugih šest mjeseci roditeljskog dopusta majke dobivaju punu plaću uz skraćeno radno vrijeme, a poslodavci bi bili tri godine oslobođeni plaćanja socijalnih doprinosa za njih. Za razliku od Njemačke koja je rekorder u EU po starosti stanovništva i koja bez obzira na veliki imigrantski priljev nije još uspjela pronaći formulu za pomlađivanje jer je joj je na naplatu došao nemar prema demografskom problemu koji traje desetljećima i konzervativan odnos prema položaju zaposlenih žena, u zemlje s najmlađim stanovništvom ubrajaju se Irska, Cipar, Slovačka, Luksemburg, Poljska, Velika Britanija, Malta...
– Irska ima tradicionalno visok prirodni prirast što je, kao i kod Poljske i Malte, dijelom posljedica snažne vjere. Osim toga, Irska bilježi i snažan priljev imigranata u mlađoj reproduktivnoj dobi, što također utječe na najviši natalitet u Europi. Relativno mlado stanovništvo Cipra vjerojatno je posljedica udjela od 20% Turaka u državi. Velika Britanija, pak, ima oko 7% stanovništva azijskog porijekla, među kojima prevladavaju Indijci i Pakistanci – ističe Pokos dodajući da se i Francuska ubraja u zemlje s relativno mlađim stanovništvom zbog dobre obiteljske politike, ali i imigranata. Akrap, redovito ponavlja da Francuska ima dobru demografsku sliku i bez useljenika, zahvaljujući dugoročno vođenoj pronatalitetnoj politici. Naime, Francuska već stoljeće vodi eksplicitnu pronatalitetnu politiku koja uključuje izdašna izdvajanja za djecu, porezne i stambene olakšice za mlade obitelji s djecom, dječje doplatke, niže cijene dječjih proizvoda i uz to razvijene javne servise, jaslice i vrtiće za djecu. Slovačka, koja nije useljenička zemlja, dugo ima dobru stopu fertiliteta, pa onda i logično spada u zemlje s najmlađim stanovništvom.
To što je u Danskoj, Finskoj i Švedskoj najviše samačkih kućanstava Pokos objašnjava time što u tim državama mladi najranije odlaze od roditeljske kuće. Primjerice, dok Šveđani napuštaju roditeljski dom sa 19 i pol godina, mladi u Hrvatskoj neslavni su rekorderi po kasnom osamostaljivanju, roditeljski dom, prema podacima Eurostata, napuštaju s gotovo 32 godine. Tome nije zasigurno kumovala samo tradicija nego i materijalna oskudica.
– Idete li od sjevera prema jugu Europe tradicionalnost je sve prisutnija, pa je i manje samačkih kućanstava. U sjevernim zemljama individualizam je daleko prisutniji, primjerice u Švedskoj, nego na jugu Europe, u Grčkoj. Te razlike su posljedica kombiniranog djelovanja individualizma i tradicionalno jače ili manje prisutne obiteljske kohezije i kolektivizma. Mediteranske zemlje poznate su po čvršćim obiteljskim vezama, osobito onima raznih generacija – kaže prof. dr. Josip Obradović, psiholog i sociolog. Stoga ne čudi što najmanje samačkih kućanstava u Europskoj uniji imaju Cipar, Portugal, Rumunjska, Mađarska, ali je među njima i Irska. Mladi na Cipru osamostaljuju se tek gotovo s 28 godina, a Portugalci odlaze iz roditeljskog doma s 29 godina.
Pokos se slaže s Obradovićem da je u državama s jakom obiteljskom tradicijom u kojima mladi duljee žive s roditeljima najmanje samačkih kućanstava te u državama s mlađim stanovništvom poput Irske. Mladi Irci, premda ne odlaze iz roditeljskog doma tako rano kao Skandinavci, ipak ga napuštaju znato ranije od južnjaka, s 25 i pol godina.
– Skandinavski model u kojem mladi odlaze rano iz roditeljske kuće i osamostaljuju se njihovo je povijesno nasljeđe – slaže se Akrap.
Hrvatska je pak na prvom mjestu u EU po udjelu građana starih 65 i više godina u samačkim kućanstvima. Pokos tumači da je to zbog velikog broja žena starije dobi koje imaju dulji životni vijek od muškaraca, a koje ostaju same jer se, za razliku od njih, muškarci nakon rastave ili smrti supruge češće ponovno žene.
Brak je u EU, kad se gleda prosjek svih zemalja, i dalje privlačna institucija jer tri četvrtine svih obitelji čine bračni parovi s djecom ili bez nje, slijede jednoroditeljske obitelji te izvanbračne zajednice koje nisu registrirane. Za razliku od Hrvatske, u drugim zemljama EU postoje i izvanbračne zajednice koje su registrirane i čiji je pravni učinak sličan braku pa ih Eurostat tretira kao brakove, i izvanbračne zajednice koje nisu registrirane i koje su ograničene u pravima u odnosu na bračne zajednice. Hrvatska se ubraja u iznimke u Europi po tome što izvanbračne zajednice tretira po pravima kao i bračne. Kad se gleda udio jednoroditeljskih obitelji, izvanbračnih zajednica te bračnih parova, najviše bračnih parova s djecom ili bez djece ima Cipar, čak 83,9%, Grčka, Rumunjska, Malta i Hrvatska. U našoj zemlji 78,9% svih obitelji čine bračni parovi s djecom ili bez djece, dok je izvanbračnih zajednica 4%, a jednoroditeljskih obitelji 17,1%.
Zaruke važnije od vjenčanja
– Najviše bračnih parova imaju države gdje je institucija braka najcjenjenija, a to su ponajprije države južne Europe. U tim su zemljama i najniže stope razvoda brakova, a primjerice na Malti donedavno nije postojala zakonska osnova za rastavu braka. Najmanje bračnih parova imaju zemlje na sjeveru Europe, pa je prije koju godinu Letonija zasjela na prvo mjesto po broju rastava u Europskoj uniji. Švedska prednjači po najmanjem broju bračnih parova jer su u toj zemlji važnije zaruke od sklapanja braka – smatra Pokos.
U Švedskoj je 60,1% obitelji u braku, 26,8% ih je u izvanbračnim zajednicama, a jednoroditeljskih obitelji ima 13,1%. Zanimljivost je i da više jednoroditeljskih obitelji od Švedske ima Hrvatska, njih 17,1%. Estonija i Letonija zemlje su s najmanje bračnih parova, u tim zemljama samo nešto više od 50% svih obitelji čine bračni parovi s djecom ili bez djece. Letonija ima najviše jednoroditeljskih obitelji u EU, njih trećinu, a na drugo mjesto neočekivano je skočila Slovenija sa četvrtinom jednoroditeljskih obitelji.
– Logično je da najviše samohranih roditelja imaju zemlje s najmanje bračnih parova, primjerice Letonija i Estonija, dok je u Sloveniji glavni razlog taj što sve više parova živi u izvanbračnim zajednicama, no zbog olakšica za djecu kažu da su samohrani roditelji – kaže Pokos.
U 16% svih jednoroditeljskih obitelji u EU djeca uglavnom žive s majkama, i to u ogromnom postotku od gotovo 84%, dok je samohranih očeva 16%. To je jedna od očitih sličnosti zemalja EU bez obzira na to bile one liberalne ili tradicionalne. Podaci Eurostata u cjelini pokazuju da je bez obzira na fasadu liberalizma Europa još uvijek većinski tradicionalna. No, može se očekivati da će u budućnosti, na što ukazuju i razlike između sjevera i juga, europsko društvo ipak biti puno heterogenije nego što je danas jer raste broj samačkih kućanstava, u najnovije vrijeme i istospolnih zajednica te jednoroditeljskih obitelji.
– Klasičan brak će i dalje vjerojatno ostati dominantan, ali ne i jedini oblik partnerskih odnosa – zaključuje prof. Obradović. Jedino je neizvjesno hoće li se, kako i u kojem roku EU uspjeti pomladiti?
