Potkraj siječnja u San Franciscu održan je četverodnevni festival zinfandela. Već petnaesti. S više od 300 vinarija. Ne računa li se Miljenko Grgić odnosno Grgich iz Nape, bez hrvatskih vinara, a vjerojatno i posjetitelja od onih desetak tisuća kušača. Za ljeto ZAP Zinfandel Advocates and Producers pripremaju i tradicionalan simpozij.
Možda ondje netko rekne koju i o toj američko-hrvatskoj vinskoj priči odnosno genetskoj povezanosti slavnog zinfandela s kaštelanskim crljenkom (sirl yenak kassel ansky), o čemu je, ima tome i dvije godine, mlada znanstvenica Jasenka Piljac, jedna od suradnica glasovite kalifornijske istraživačice dr. Carole Meredith, objavila knjigu. Na engleskome. I američki i hrvatski znanstvenici još predano istražuju genetsku bliskost loze Staroga i Novoga svijeta. Amerikanci više i ne opovrgavaju kao 1999. da to nije isto, nego jednostavno uživaju u sjajnu vinu. Dapače, premda skromno, svoja epikurejska putovanja kruzerima po svijetu, sve do Novoga Zelanda ili Mediterana, po glasovitim talijanskim, francuskim i španjolskim vinarijama, dobrostojeći i ugledni majstori vinari protežu sve do Jadrana i hrvatske obale.
Svejedno što je na Pelješcu Grgicheva vinarija, kad u Dubrovniku, primjerice, imaju tasting-safari. Šteta da ne odu i do glasovitih primoštenskih terasa... Uza sve to prirodno je pitanje što smo učinili za zinfandel odnosno kaštelanski crljenak? Čujem da netko već zacijelo odgovara protupitanjem: a što smo učinili za nama neusporediv plavac mali? Ili uopće što smo učinili za bilo koju od svojih drevnih sorta, neovisno imaju li, poput crljenka, gotovo marketinšku posve internacionalnu priču ili tek začudnost punu potencijala?
Da nema predanih znanstvenika, primjerice sa zagrebačkoga Agronomskog fakulteta, vjerojatno bi priče lagano zamrle i uskoro bile zaboravljene poput starih panjeva u napuštenim vinogradima. Zato se valjda nitko i nije sjetio onoga što bi učinila iole pametnija zemlja te, po američkim propisima izraženo u nemalim postocima, tražila naknadu za hrvatsko intelektualno vlasništvo za eksploataciju zinfandela, ne sadnica nego litara i litara te butelja i butelja vina . Bilo kako bilo, kad nama ne uspijeva crljenak, neka nam živi i u zdravlje (njima!) bio zinfandel!
