“Knjiga je ostvarila svojevrstan senzacionalistički uspjeh, što znanstvenike koji se, poput mene, nastoje držati činjenica, zabrinjava. Čini mi se da u knjizi postoji svojevrsni “ugrađeni” problem, s obzirom na to da je riječ o romanu, pa je tako problematična i ocjena koja kaže da je riječ o plodu mašte jer se, istodobno, koristi s dovoljno činjenica, poznatih imena i elemenata poput otkrića u Nag Hammadiju da bi sve nalikovalo djelu koje se sastoji od točnih činjenica. Laici će vrlo teško odrediti gdje počinje jedno, a završava drugo. Strogo uzevši, s tog stajališta poprilično zbunjuje i navodi na pogrešan put”
Gornji tekst dio je još jedne knjige koja govori o knjizi Dana Browna “Da Vincijev kod”, o kojoj smo i previše čitali i slušali prošle godine. Pa od još jedne knjige neće zaboljeti glava, tim više jer ova knjiga, za razliku od ostalih na ovu temu, ne pokušava stati na nijednu stranu. Nema zastupanja određenih teza, već se knjiga temelji na skupljenom materijalu koji govori o “Da Vincijevom kodu” kako bi nam konačno otkrila što je u Brownovom romanu istina, a što fikcija.
Malo je tko od mojih prijatelja vjernika upoznat s činjenicom da je katolička crkva prije tridesetak godina 'oslobodila' Mariju Magdalenu etikete bludnice, kakvom smo ju upoznavali na satovima vjeronauka. Čak i ja, koja sam odgajana desetljećima nakon tog priznanja Crkve, nisam znala da su se crkveni glavešine usuglasili oko toga da je ona stoljećima bila pogrešno prikazivana. Dugo nisam znala ni za postojanje gnostičkih evanđelja, 'heretičnih' zapisa o Isusovom životu koji stavljaju velik naglasak na ulogu Marije Magdalene u njegovom životu i vremenu nakon njegove smrti.
Naime, na početku kršćanstva nije bio samo jedan oblik kršćanstva, već njih više, među kojima i tradicija gnosticizma, jedna od ključnih “hereza” na kojima Dan Brown temelji radnju “Da Vincijevog koda”. Kako je rekao Bart D. Ehrman, predavač religije u SAD-u, “jedan oblik kršćanstva...odnio je pobjedu u sukobima koji su se odvijali u 2. i 3. stoljeću. Ta inačica kršćanstva odlučivala je o tome što je 'ispravno' kršćansko gledište. Ta je struja odlučila koje će se knjige pretočiti u Sveto pismo, a koje odbaciti kao 'heretične'”. Isti taj autor na 159. stranici knjige nabraja 10 stvari koje je Dan Brown pogrešno uporabio u svojoj popularnoj knjizi.
"Tajne Da Vincijevog koda" osim toga analizira misteriozne kodove kojima je Brown mudro isprepleo svoju knjigu i time čitatelja držao u napetosti sve do finala. Brown navodi Leonarda da Vincija kao preteču zagovornika tajnosti podataka, jer su njegova djela prepuni tajanstvenog simbolizma i neobičnih kodova, fascinantni opisi kriptoloških uređaja kojima barata samo su potvrda da se zaista potrudio ispitati povijest enkripcije kako bi što bolje uvjerio čitatelja da će na kraju knjige “otkriti istinu o najvećoj uroti u protekla dva tisućljeća”.
Štošta se još može pročitati u knjizi koja na jedan sasvim objektivan način demistificira sve lažne teze Dana Browna te detaljno opisuje mnogobrojna mjesta i umjetnička djela spomenuta u djelu koje je pročitalo više od 20 milijuna ljudi. Ukoliko ste jedan od tih ljudi, posebno onaj tko se nakon toga našao propitkivati svoju vjeru i planirati put u Pariz kako bi istražio mjesta spomenuta u knjizi, možda je vrijeme da otvorite i pročitate ovu knjigu.
Ukratko o knjizi
Knjiga Tajne Da Vincijeva koda Dana Bursteina pokazuje što su činjenice, što nagađanja stručnjaka, a što čiste izmišljotine i to izravnim iznošenjem stavova stručnjaka: arheologa, teologa, povjesničara umjetnosti, filozofa i znanstvenika-mnogih od onih pojedinaca na čija se djela i sam Brown oslanjao pri pisanju tog intrigantnog romana.
