“Prijehavši u Šibenik, zadovoljstva svega rad...” tako bi o Šibeniku pjevao Branimir Štulić, a ja potpisao tekst za pjesmu. Zapravo, da bih to potpisao, nedostaje još jedna stvar. Jedna divna ruta po Šibeniku koja bi od tog nekad industrijskog grada napravila čudo. Sve što treba napraviti nije toliko skupo koliko bi taj projekt svrstao Šibenik na kartu poželjnih turističkih odredišta. Dakle, trebalo bi napraviti veliko parkiralište pokraj gradske plaže.
Možda mnogi ne znaju, ali grad od ove godine ima svoju novu plažu do koje vodi šetnica kraj Veslačkoga kluba Krka. Tu, u blizini, treba napraviti rekonstrukciju starih skalina iz 15. stoljeća sve do tvrđave Sv. Mihovila (zaštitnik grada) na brdu na kojem su se već prije događale večeri šansone, performansi i techno partyji. Upravo na toj tvrđavi treba napraviti pozornicu i izložbeni prostor tako da turisti na tvrđavi, promatrajući prekrasan zalazak sunca, mogu uživati u notama, recimo, Maksima Mrvice.
Nakon toga turisti bi se mogli spustiti preko mediteranskog vrta Sv. Lovre do najsačuvanije i najveće starogradske jezgre (tri puta veća od Dubrovačke, pandam Firenci), zatim kroz bivša gradska vrata sa sjeverne strane preko Kalelarge do katedrale sv. Jakova. I vidjeli bi samo dio od više od osamdesetak sakralnih objekata Šibenika, od kojih su barem dvadesetak crkve. Nadam se da će gradske vlasti razmotriti moj prijedlog.
Festival do festivala
Kad god dođem u Šibenik, prvo popijem kavu u caffe baru Giro espresso u centru grada. Tamo me, osim iznimno ukusne kave, kupio natpis: Kava je kao ljepotica koja ti uzvraća ljubav samo onda kad je istinski voliš! Nakon toga preselim preko puta u birtiju Domo gdje s konobarom Vojom popijem točeno pivo i saznam što se sve događa u gradu, kako stoji turizam i gdje otići pojesti. Šibenik se u zadnje vrijeme reklamira kao grad festivala i to je točno.
Od međunarodnog dječjeg festivala preko Terranea, Festivala dalmatinskih šansona, Regiusa, OFF festivala jazz glazbe, srednjovjekovnog festivala do Hrvatskog putničkog festivala koji je nedavno zaživio. Svi oni imaju publiku i svi oni čine krucijalan sadržaj kulturne ponude grada. Bez njih ovaj bi grad ostao samo jedan od naših lijepih gradova na obali, lijep, ali bez duše. Moje skromno mišljenje naslanja se na mišljenje nobelovca Orhana Pamuka koji u svojoj knjizi “Istanbul” kaže da grad ne čine zidine, nego tisućljetna krv koja teče njegovim ulicama.
Polako šećem prema Gradskoj vijećnici, uz Pelegrin i Tinel, najpoznatijim restoranima. Srećem Nijemca koji mlati doublepalačnik (nova hrvatska kovanica za duplu palačinku) s tolikim guštom da ni ja, konačno na ovoj patroli, nisam mogao odoljeti. Maznuo sam jedne s čokoladom i orasima. Nakon toga, diveći se po tko zna koji put malim kamenim ulicama, dolazim na rivu i navraćam u coctail&vine house Domald. Tamo u društvu gazde Vlade pijuckam vino i nastavljam raspravljati o razvoju turizma grada Šibenika.
“Nego, gdje se ekipa kupala prije nego što ste nedavno napravili plažu?”
“A, svi su išli na Jadriju, preko puta...”
“Znači, nova gradska plaža je pun pogodak!”
“A je, ali treba vrimena da turisti shvate da se ovdje mogu i kupati, ne samo posjećivati Kornate ili slapove Krke od kojih mi baš ne vidimo šolde,” odgovara mi Vlado Kužina dok nam se za stolom pridružuje mladi Nikola Baraka kojeg nisam mogao ne pitati: Gdje mogu jesti jeftino, a da nisu ćevapi i pizza?
“Odi u Šašule! To ti je doli, nema tristo metara prema gradskoj!”
Turistima dati što im treba
“I što sam mogao, nego poslušati savjet. Prošetao sam se među turistima koji su se širokih osmijeha i preplanule puti vraćali s nove šibenske gradske plaže i sjeo u Šašulu na klopu razmišljajući o tome kako uistinu nije pravedno da je grad Šibenik u očima tuzemnih i inozemnih turista tretiran kao slijepo crijevo. Taj grad zaslužuje više, kako pažnje tako i parkirališta, kako razumijevanja gradskih vlasti tako i noćnog života. Nije u redu da mladi nedugo nakon ponoći moraju odlaziti u Vodice u noćni provod jer u gradu sve zamre oko dva sata ujutro. Turisti su se došli zabaviti, rade to jednom godišnje, red je da im pružimo sve što im treba.
Koliko znam izgradnja ljetne pozornice na Sv. Mihovilu već je naveliko u tijeku, već odavno postoji plan izgradnje eskalatora prema tvrđavi, a parking nije nikakav problem, dapače... poviše Banja ima uvijek prostora za parkiranje, zagarantirano....